Intervju Aleksandar Milenović

Jednako se borim za pacijenta od devet i za onog od 99 godina

07.09.2015., Zagreb - Lijecnici Odjela za onkologiju s Instituta za tumore s dr. Aleksandrom Milenkovicem.  Photo:c
Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL
1/2
28.09.2015.
u 15:00

U Klinici za tumore sastavili smo tim liječnika koji je, da tako kažem, na korak do Lige prvaka. Nedostaju mi još dva specijalista i onda će to biti to, kaže doc. dr. sc. Aleksandar Milenović, predstojnik Odjela za kirurgiju glave i vrata

Baka Barica iz malog sela u Hrvatskom zagorju zagazila je u osmo desetljeće kada su bolovi koje je godinama podnosila zbog izrasline na vratu postali neizdrživi, a mladi je rođaci odveli liječnicima po tko zna koji put. Uzrok boli bake Barice završio je uputnicom za hitno liječenje, u zagrebačku Kliniku za tumore. Dijagnoza, uznapredovali karcinom.

Činjenica da je baka Barica došla upravo u tu kliniku bila je presudna jer je u idućih 72 sata, dok se nije snašla, bila operirana. Slijedila je kemoterapija i zračenje kojima joj je spašen život. Idućih deset godina onamo je odlazila na kontrole i doživjela gotovo puno stoljeće. Baka Barica bila je među relativno malim postotkom oboljelih od rijetkih vrsta tumora glave i vrata, no zato u poodmakloj fazi. Da nije hitno operirana, ne bi poživjela dugo.

Primio ju je i za njezino se liječenje pobrinuo doc. dr. sc. Aleksandar Milenović, predstojnik Odjela za kirurgiju glave i vrata Klinike za tumore, specijalist maksilofacijalne kirurgije te plastične i rekonstruktivne kirurgije glave i vrata koji odnedavno vodi prvi ešalon mladih specijalista Klinike u Ilici, bolnice koja je oduvijek njegovala status pionira tumorske kirurgije glave i vrata u Hrvatskoj.

Priča o baki Barici priča je o pacijentici koja je imala sreće u dijagnostici i liječenju, ali je bila i jedna u nizu pacijenata koji su stigli u Kliniku s uznapredovalom dijagnozom malignog oboljenja na području glave i vrata. Takve situacije, nažalost, nisu rijetke. Zašto se to događa?

Godine nisu bile sporne

Tumori glave i vrata čine oko pet posto svih tumora u ljudskom tijelu, a najčešći uzrok planocelularnih karcinoma jesu "tekovine" koje dijeli dobar dio čovječanstva, što aktivno, što pasivo – pušenje i alkohol. Kod bake Barice to nije bio slučaj, no uznapredovali stadij bolesti vrlo brzo uzeo bi danak. Pregledali smo je i rekli smo obitelji: "Idemo u program liječenja, ona to može podnijeti". Tako je i bilo, i eto, uspjeli smo. Činjenica da smo joj se, nakon godina obilaženja bolnica, ali i zanemarivanja bolesti, posvetili jednako kao i svakom drugom pacijentu te da je ušla u program koji podrazumijeva dijagnostiku, hospitalizaciju i zahvat ako je to potrebno, te zračenje i kemoterapiju kao nastavak liječenja, a sve to u tri dana, spasila joj je život. Upravo se na njezinu primjeru pokazala važnost takve, nazovimo je "paketom", specijalizirane liječničke usluge kakvu ima Klinika za tumore koja jedina objedinjava liječenje malignih bolesti glave i vrata. A zašto se događa da pacijenti dolaze u uznapredovaloj fazi, to je već dio mentaliteta i zdravstvene kulture naših ljudi, no nije, srećom, i pravilo. Nije naša baka Barica izdvojeni slučaj. Bilo je situacija da sam preko posrednika i rodbine ljude u poodmakloj fazi bolesti, s fizički vidljivim metastazama nagovarao da dođu na pregled. Došli su, prepustili se i eto ih i dandanas žive.

Tumori i maligne bolesti vrlo često podrazumijevaju i korektivne zahvate.

Točno. Doduše, prvi korak je liječenje, jer su vrlo česti slučajevi da su pacijenti životno ugroženi, pogotovo ako je riječ o malignim bolestima. Rekonstruktivni dio je tek idući korak, jer je vraćanje funkcije vrlo važan dio oporavka, a potom i korektivni. Zašto ne omogućiti, a to nam je poziv i zvanje, ljudima normalan život i nakon bolesti? Upravo zbog toga u Klinici za tumore funkcioniramo kao multidisciplinarni tim u kojem su okupljeni liječnici svih specijalnosti, od onkologa do otorinolaringologa, radioterapeuta, kirurga, anesteziologa.... Jednako se borimo za pacijenta od devet i onoga od 99 godina. Ponosim se tim mladim timom specijalista s kojim radim.

Ponekad se, s obzirom na isticanje problema u zdravstvenom sustavu, čini da je medicina temeljena na entuzijazmu liječnika? Je li tako i u vašem timu?

Složio bih se. Pogotovo uzmemo li u obzir činjenicu da je riječ o vrlo mladim specijalistima, a svi su u dobi do 40 godina. Ja sam najstariji među njima.

Zapravo podjednako iznenađuje koliko laska ali i izaziva respekt činjenica da su vrlo motivirani i vješti za svoju dob, predani poslu, a ne zanemarimo da u liječenju tumora nema kompromisa. U Klinici za tumore sastavili smo tim liječnika koji je, da tako kažem, na korak do tima za Ligu prvaka. Nedostaju mi još dva specijalista i onda će to biti to. Upravo zahvaljujući takvom stavu trend koji zagovora Klinika za tumore ima uspjeh i vodi prema putu izlječenja čak i kod najtežih slučajeva. Ne postoji ni u jednoj hrvatskoj bolnici mogućnost da se posao od dijagnostike do liječenja obavi na samo jednome mjestu. I što je vrlo važno – samo s jednom uputnicom. Pitam se ponekad, a ne znam zapitaju li se i oni koji bi trebali pojednostaviti sustav liječenja – kako je to između pregleda, operacija, previjanja, kemoterapija i zračenja odlaziti liječniku opće prakse, čekati na red kako bi se dobila nova, i nova, i još jedna nova uputnica. A život vam visi o koncu i svakom danu terapije.

Ništa bez tima

Kako ste se vi našli u Klinici za tumore, nakon sjajne karijere u KB-u Dubrava?

Dođu neki trenuci u životu, poslu i karijeri kada spoznate da valja krenuti dalje. Moj šef, kolega i prijatelj prof. dr. Danko Velimir Vrdoljak, kirurg i onkolog, koji vodi Kliniku za tumore, "kriv" je za taj trenutak. Ubacio mi je, kako se kaže, bubu u uho pozvavši me. Rekao mi je: "Čuj, Ale, ajde dođi u Ilicu da napravimo najbolji tim liječnika i pokrenemo revoluciju". Ne mogu reći da sam prečuo poziv, iako ga na prvu nisam baš shvatio ozbiljno, ali mi je cijelo vrijeme to bilo tu negdje. Sve dok mi to nije i treći put ponovio. Tada sam pomislio: Čovjek je O. K., imam njegovu podršku, zaista bismo mogli nešto pomaknuti. I eto me. Cilj nam je, osim liječenja, vratiti reputaciju ovoj klinici. Nije bilo lako otići iz Dubrave, no to je posao, korak u karijeri. Ondje sam mnogo toga kao mladi liječnik naučio a i dandanas mi je uzor profesor Mišo Virag. Osim što je vrhunski specijalist, on je i ljudina. No, život i posao idu dalje.

Govorite o specijalistima kao o vrhunskim sportašima. Kako ih mislite privući? Jesu li i liječnici na tržištu?

Točno znam koje i kakve liječnike želim u svom timu. Ili ću ih pozvati i ponuditi im rad u uvjetima kakve ima Klinika za tumore ili ću ih stvoriti. Potencijala među mladim specijalistima ima. I ja sam tako počeo. U našem je poslu važno neprestano učiti, nadograđivati se, usavršavati kako bismo mogli pomoći. Svaki liječnik koji želi raditi ima mogućnosti za rad i razvoj. Život u Hrvatskoj je odličan, iako stanje u zdravstvu nije idealno. Napravimo li reda i izvučemo najtalentiranijie mlade liječnike te im damo priliku za rast, možemo naprijed.

Medicina napreduje, dodatne edukacije su neophodne kako bi se kvaliteta liječenja poboljšavala. Mogu li to naši liječnici pratiti? Kako?

Ne da mogu, već moraju. Bez učenja nema napretka, no treba znati učiti. Liječnički kongresi tek su vrata u svijet novosti koje su svakodnevica medicine.

Od specijalizacije za prefabriciranje režnjeva u Škotskoj, laserske kirurgije, mikrokirurške industrije u Glasgowu koje sam prošao, sve je to gradivo koje trebaju proći mladi liječnici koji žele napredovati. Upravo su se takva znanja pokazala presudnima u pomoći pacijentima, ne samo onkološkim bolesnicima. Takav je bio i mali Josip iz Vukovara, koji je rođen bez uha pa smo mu ga "uzgojili" i nadomjestili. Od hrskavice sa šestog, sedmog i osmog rebra oblikovali smo čvrste dijelove uha i ugradili ih u podlakticu da koža obraste oko njih, a potom zajedno sa žilom spojili na glavu. Sve ostalo bila je tek estetska dorada.

Kako izgleda timski rad tima oko jednog pacijenta?

Da biste došli do cilja ima više načina. Da biste došli od Zagreba do Splita možete to izvesti na barem pet načina. No, koji je najbolji? Što ste bliže idealnom rješenju, to ste više na dobitku. Tako je i s operacijama. Biti što brži, bolji i precizniji važno je i za pacijenta, ali i za anesteziologa, asistente i za mene. Zato je svaki pacijent priča za sebe, svaki zahvat misija u kojoj sudjeluje cijeli tim od prvog trenutka, i onkolog, i kirurg, i radioterapeut... Detaljno se raspravi što ćemo i kako, a ne jednom se dogodilo da onkolog ili radiolog dolazi i za vrijeme operacije ako se otkrije neki novi trenutak i treba promijeniti plan i strategiju operacije i liječenja.

>> Klinika za tumore: Dječjoj onkologiji uskoro i transplantacijski program

>> Novi plan: Klinika za dječje bolesti gradit će se uz KB Dubrava

Komentara 2

BA
Batta
16:02 28.09.2015.

Bravo... na vestima o Milanovicu, Vucicu, izbeglicama... milion komentara, ovde samo jedan i to pogresan. Svaka cast, lepo je kad ljudi znaju da procene prioritete. Srbin sam iz Srbije, ali smo po ovome ne slicni, nego ISTI!

M3
Miške 3
15:35 28.09.2015.

Ova doktorica sa lijepom kudrovom kosom .

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?