Alergijski dermatitis je reakcija imunološkog sustava na alergen koji je došao u kontakt s vašom kožom. Izaziva zakašnjelu reakciju: osip koji se pojavi nekoliko dana nakon izlaganja, a zatim može trajati tjednima, prenosi time.com.
"Kad vidimo alergijski kontaktni dermatitis iz odjeće, obično je to od raspršenih boja", kaže dr. Susan Nedorost, profesorica dermatologije na Sveučilištu Case Western Reserve i direktorica programa dermatitisa Sveučilišne bolnice Cleveland. Disperzne boje prvenstveno se koriste u sintetičkim materijalima za odjeću poput poliestera i najlona, kaže Nedorost. A možda su prisutne na višim razinama u potpuno novoj, neopranoj odjeći.
Nedorost kaže da znojenje i trenje mogu prouzročiti širenje boje iz odjeće. Sintetička oprema za vježbanje - sjajni, rastezljivi, vodootporni materijali koji su danas toliko popularni - često su krivci kada liječi ljude zbog alergijskog kontaktnog dermatitisa. "Ako pacijent dođe i ima osip na stražnjem dijelu vrata i uz bok oko pazuha, prvo pitanje koje postavljam je što nosi kad vježba", kaže ona.
Nije sigurno koliko su česte alergije na raspršene boje među širokom javnošću. Ali postoji jedan način da ograničite rizik od loših reakcija: "Pranjem nove odjeće možete ukloniti malo dodatnog bojila i imati manje izloženosti", kaže Nedorost.
U vrlo rijetkim slučajevima, ovaj korak može čak spriječiti razvoj nove alergije. Naprimjer, boja je iscurila na otvorenu ranu, a to bi moglo aktivirati imunološki sustav i stvoriti trajnu osjetljivost.
Alergijski osipi nisu jedini zdravstveni problem povezan s kemikalijama za odjeću. U jednom istraživanju iz 2014., skupina istraživača sa Sveučilišta u Švedskoj testirala je 31 uzorak odjeće kupljene u maloprodajnim trgovinama, a koji su različiti u boji, materijalu, marki, zemlji proizvodnje i cijeni i namijenjeni širokom tržištu - pronašli su vrstu kemijskog spoja nazvanog "kinolin" (ili jedan od njegovih derivata) u 29 od 31 uzorka, a razine ove kemijske tvari obično su bile posebno visoke u odjelima od poliestera. Kinolin se koristi u bojama za odjeću, a Američka agencija za zaštitu okoliša klasificirala ga je kao "kancerogenog za ljude" temeljen na nekim istraživanjima koja ga povezuju s "aktivnošću koja pokreće tumor" na miševima - iako skupina također navodi da niti jedno istraživanje na ljudima nije provedeno za procjenu potencijala kinolina koji uzrokuje rak.
Ulrika Nilsson, članica grupe sa Sveučilišta u Stockholmu i profesor analitičke kemije, također spominje i nitroaniline i benzotiazole, još dva kemijska spoja koja se pojavljuju u odjeći i te dokaze laboratorija i životinja povezali su s potencijalnim štetnim utjecajima na zdravlje, uključujući rak. Dok neke od ovih kemikalija mogu ostati zaključane u vlaknima vaše odjeće, druge se mogu polako probiti na vašoj koži ili u zraku koji udišete kako odjeća stari i propada. Nažalost, Nilsson kaže: "Ove kemikalije do sada nisu dobro proučene u vezi s dodirom kože ili povezanim utjecajima na zdravlje kod ljudi, tako da nije jasno mogu li vas izloženost tim kemikalijama u vašoj odjeći razboljeti."
David Andrews, stariji znanstvenik iz neprofitne radne skupine za zaštitu okoliša koji je istraživao uporabu kemikalija u tekstilnoj industriji, kaže da se odjeća često tretira sa sredstvima za uklanjanje mrlja, sredstvima za zaštitu boja, sredstvima protiv bora, pojačavačima mekoće i bilo kojim brojem drugih kemijskih tretmana. Proizvođači odjeće ne moraju otkriti ništa od toga kupcima, a mnoge kemikalije, uključujući popularnu vrstu hidroizolacijskih kemikalija nazvanu fluorosurfaktanti imaju malo ili nimalo istraživanja koja bi potkrijepila njihovu sigurnost. Ne samo da ove kemikalije mogu predstavljati zdravstvenu opasnost za ljude, već i mogu dospjeti u opskrbu zrakom i vodom, gdje mogu nanijeti daljnju štetu.
"Uvijek vam je u interesu da operete odjeću prije nošenja", kaže on. Nilsson se slaže, rekavši da pranje nove odjeće smanjuje sadržaj kemikalija, posebno zaostalih koje mogu biti preostale u procesu proizvodnje.
No čak i to ne sprječava da se kemikalije za odjeću razbiju i ispuštaju s vaše odjeće, na kožu ili u zrak koji udišete. I nažalost, ne postoji jednostavan način da se ljudi usmjere prema odjevnim predmetima koji bi mogli biti sigurniji, kaže Andrews. Neka istraživanja na odjeći sugeriraju da se sintetički materijali mogu tretirati s više kemikalija nego s prirodnim vlaknima poput pamuka. Ali stvarno nema indikatora ili certifikata o etiketama koji signalizira da odjevni predmet nije kemijski, kaže on.
"Ono što je za potrošača ludo je to što kupuje majicu na kojoj piše '100% pamuk', a opet ne daju nikakve informacije o upotrebljenim kemikalijama ili aditivima."
