Kada petero novinara koji pišu o modi sjedne za stol da bi žirirali sve kolekcije koje su u Hrvatskoj prikazane 2017. godine te da bi onoj najboljoj dodijelili Modnu nagradu Ana Lendvaj, stvari baš i nisu jednostavne. Ne samo zato što smo vidjeli vrlo različite kolekcije, nego i zato što prvo počne baš razgovor o Ani.
Legendarna kritičarka Večernjeg lista Ana Lendvaj svima je nama mnogo više od žene koja je modnu kritiku uvrstila na stranice dnevnog tiska u Hrvatskoj i Modnu nagradu Ana Lendvaj Večernji list utemeljio je ubrzo nakon što nas je Ana prerano napustila.
Od Ane Lendvaj učili su svi novinari koji su se modom željeli ozbiljnije baviti, svima nama ona je uzor. Učila nas je kako uopće gledati modu, kako zaboraviti ono paušalno “sviđa mi se” ili kako se izdići iz onog površnog “ovo bih voljela imati u svojem ormaru”. Radeći uz nju naučili smo što znači kompletna kolekcija, ona koja ima glavu i rep, smisao i ideju, ali i zauvijek zapamtili da poanta nije u obilju (istih ili sličnih) modela, toj slici na kojoj inzistiraju pojedini domaći modni kreatori koji na pistu često pošalju deset istih modela u različitim bojama...
To su bile situacije u kojima je Ana na revijama znala potiho reći: “Moda boli”, baš kao što je znala precizno prepoznati i pohvaliti ideju nekog početnika koja nama ostalima i nije izgledala tako bajno. Tada bi nas Ana upozorila kako bi ta kolekcija koju olako preskačemo dobro izgledala na nekoj stranoj pisti da nije izrađena od jedinog materijala dostupnog mladim modnim kreatorima u nas – onog najjeftinijeg. Učila nas je kako gledati iznad mode, prepoznavati ideju, ne potpadati pod diktate trendova. Svi koji su bili u žiriju prvog izdanja Modne nagrade Ana Lendvaj: Saša Joka, Nenad Korkut, Maja Car, Vesna Blašković i potpisnica ovih redaka, s njom su satima razgovarali o modi nakon gotovo svake modne revije. Baš zato pokušali smo modne kolekcije iz 2017. godine gledati “njezinim očima”, razgovarali smo o tome kakve bi bilješke nizala u svojem prepoznatljivom notesu, o čemu bi razgovarala s kreatorima iza kulisa njihovih modnih revija.
Ana Lendvaj bila je kritičarka koja je na revije, koje uvijek počinju s barem pola sata zakašnjenja, dolazila barem pola sata ranije, jer trebalo je zaviriti i iza scene, pogledati modele prije nego ih manekenke odjenu, vidjeti kako ta autorska cjelina izgleda dok još visi na vješalicama, ali i doslovce opipati materijale, pogledati koliko su precizno skrojeni ti modeli, jesu li konstrukcije takve da se mogu prilagoditi različitim konfekcijskim brojevima i jesu li šavovi na toj odjeći dovoljno uredni.
Takva je bila naša Ana, a žiri se izuzetno potrudio slijediti baš ta njezina modna pravila. Razgovarali smo o desetak kolekcija, podjednaku pozornost obratili baš na one koje su predstavili mladi dizajneri, ali i na one s kojima su velika i etablirana modna imena slavila velike okrugle godišnjice svoje prisutnosti na hrvatskoj modnoj sceni. U konačnici smo, baš zbog “uputa” koje nam je Ana ostavila, relativno lako donijeli konačnu odluku.
Koju? Još nekoliko dana to će ostati tajna. Naime, svečana dodjela prve Modne nagrade Ana Lendvaj dio je proljetnog izdanja Fashion.hr-a, jer Vinko Filipić prvi je izgovorio: “Morate osnovati nagradu koja će nositi njezino ime”. Večernji će list Nagradu Ana Lendvaj dodijeliti na velikoj svečanosti u Muzeju suvremene umjetnosti u ponedjeljak 19. ožujka u 19 sati.
Tamo će se okupiti modna, ali i kulturna krema naše zemlje, Anina obitelji, prijatelji, kolege... Nakon svečane dodjele nagrade promovirat ćemo i njezinu posljednju knjigu “ULUPUH-ova modna povijest” koju, na žalost, nije uspjela i dovršiti.
