Suvremena epidemiološka istraživanja pokazuju kako se čak 60 do 90 posto žena reproduktivne dobi susreće s bolnim menstruacijama. Zbog jakih cikličkih bolova tijekom menstrualnog krvarenja, žene mogu biti onemogućene u obavljanju dnevnih aktivnosti, a izrazito bolne menstruacije definitivno im mogu smanjiti i ukupnu kvalitetu života. Ne postoji jasna povezanost između premenstrualnog sindroma PMS-a i bolne menstruacije, premda su bolnoj menstruaciji sklonije žene s izraženijim premenstrualnim sindromom. No, kako premenstrualni sindrom predstavlja cijeli niz simptoma- razdražljivost, depresiju, osjetljivost grudi, mučninu, glavobolju, a isti simptomi se mogu pojaviti i kod bolne menstruacije, stanja se mogu preklapati. Simptomi tako u rjeđim slučajevima ponekad mogu trajati danima .
Dismenoreja - jedan je od najčešćih problema žena u reprodukcijskoj dobi
Razlikujemo primarnu i sekundarnu dismenoreju. Primarnu karakterizira grčevita bol u donjem dijelu trbuha, koja se pojavljuje za vrijeme menstruacije, najčešći je ginekološki problem djevojaka adolescentske dobi i ne prati je patologija ženskog spolnog sustava. U velikom istraživanju provedenom prije nekoliko godina na uzorku od nekoliko tisuća žena, kao rizični čimbenici za primarnu dismenoreju navedeni su dob ispod 30 godina, obiteljska sklonost, niska tjelesna težina, pušenje, prva menstruacija prije 12. godine života, produljeni menstruacijski ciklusi, produljeno vrijeme krvarenja, kao i neredovite i obilne menstruacije. Mlađa dob majčinstva i tri ili više porođaja povezuju se sa smanjenim rizikom za dismenoreju.
Sekundarna dismenoreja najčešće se pojavljuje kod žena u četvrtom i petom desetljeću života. Ima jednaka klinička obilježja kao i primarna, ali u svojoj pozadini ima patološke promjene ženskog spolnog sustava, primjerice endometriozu, adenomiozu, zdjeličnu upalnu bolest ili dobroćudni tumor, miom maternice.
Kliničku sliku dismenoreje obilježavaju bolovi u donjem dijelu abdomena koji se pojavljuju nekoliko sati prije nastupa menstrualnog krvarenja, a traju sljedećih jedan do tri dana. Najčešće ih prate mučnina, povraćanje, proljev, glavobolja, vrtoglavica i bolovi u predjelu leđa.
„Uzrok dismenoreje leži u pretjeranoj produkciji kemijskih spojeva prostaglandina u sluznici maternice. Prostaglandini uzrokuju kontrakcije mišića maternice i povišeni bazalni tonus, a rezultiraju visokim tlakom unutar maternice . Kada taj tlak prevlada arterijski tlak u krvnim žilama maternice, dolazi do poremećaja cirkulacije i posljedičnog nakupljanja produkata metabolizma koji podražajem živčanih okončina izazivaju bol. Isti metaboliti, kada podražuju živčane okončine u probavnom sustavu, izazivaju mučninu, povraćanje i proljev“, objasnio je dr. Mislav Herman, specijalist ginekologije i opstetricije.
Ovaj se poremećaj kod žena u najvećem broju slučajeva dijagnosticira temeljem anamnestičkih podataka o periodičnoj i cikličkoj boli koja prati menstrualno krvarenje. Kako bi se isključila sekundarna dismenoreja, odnosno patologija ženskog spolnog sustava, žene moraju obaviti ginekološki pregled i transvaginalni, odnosno transabdominalni ultrazvuk male zdjelice.
Dismenoreja se danas liječi na nekoliko različitih načina
Bez obzira je li riječ o primarnoj ili sekundarnoj dismenoreji,nijedna žena ne mora trpjeti nesnosne bolove, jer postoji nekoliko liječenja menstrualne boli.
Prvi je način liječenja nesteroidnim protuupalnim antireumaticima. Studije su pokazale da do 100% žena navodi značajno smanjenje bolova na terapiju ibuprofenom, posebice u obliku granula, jer zbog brze apsorpcije u organizmu počinje i brzo djelovati. Mehanizam djelovanja ove skupine lijekova leži u uspješnom sprečavanju sinteze prostaglandina u sluznici maternice. Terapija počinje na dan početka menstruacije i nastavlja sve do prestanka krvarenja, odnosno bolova. Kod izraženije kliničke slike početak terapije može se pomaknuti i na dan-dva prije očekivanog početka krvarenja.
Menstrualna bol se može liječiti i peroralnim hormonskim kontraceptivima koji sprječavaju ovulaciju, odnosno smanjuju produkciju prostaglandina u maternici. Zbog svoga kontraceptivnog učinka, prvenstveno su namijenjeni ženama koje ne planiraju trudnoću. Kod izraženih kliničkih slika mogu se kombinirati s nesteroidnim protuupalnim antireumaticima. Peroralne hormonske kontraceptive
propisuje liječnik.
Postoje i drugi načini liječenja, primjerice, toplim oblozima, vitaminima, različitim biljnim pripravcima, transkutanom električnom stimulacijom živaca TENS-om, kao i određenim kirurškim tehnikama kojima se prekidaju ili uništavaju živčane okončine maternice. Uz liječenje, ženama koje imaju bolne menstruacije preporuča se da redovito vježbaju i paze na prehranu.
Sadržaj je produciran u suradnji s Mylan Hrvatska d.o.o.
