– Ljepota je svuda oko nas. Nije omeđena gradskim zidinama niti se potvrđuje samo brojem posjetitelja – promišlja tako 24-godišnja Ivana Hladilo podrijetlom iz Stona na poluotoku Pelješcu, no od srednje škole nastanjena u 60 kilometara od kuće udaljenom gradu UNESCO-a, Dubrovniku.
Zvijezda i logistika
Iako odvajanje od roditelja s 15 godina nije najlakša stvar, kaže da joj nije bilo toliko teško otići od doma iz malog mjesta u kojem je provela bezbrižno djetinjstvo:
– Neopterećeni tehnologijom, razvijali smo maštu i kreativnost gradeći logore, izrađujući kućice od kartona i smišljajući raznorazne igre. Budući da u Stonu nemamo srednju školu, za nastavak obrazovanja moramo otići nekamo drugamo. Kako većina srednju upisuje u Dubrovniku, tako sam i ja. Sat vremena vožnje autobusom ne čini ga predalekim od doma – objašnjava studentica prve godine diplomskog studija Mediji na dubrovačkom Sveučilištu i izvršna urednica studentskog radija dubrovačkog sveučilišta, UNIDU radija, zbog kojeg je i odlučila upisati najprije preddiplomski studij Mediji i kultura društva, a potom i diplomski.
Ivana je i članica Glazbe Ston u kojoj već 13 godina svira flautu i s kojom nastupa na svim važnijim lokalnim događanjima kao i na međunarodnim festivalima.
Dubrovčanin Andrija Mandić godinama radi u rent-a-caru, 27 mu je godina, a na preddiplomskom studiju Mediji i kultura društva na trećoj je godini. K tome je i koordinator Udruge Erasmus Student Network (ESN). Početkom pandemije otkrio je planinarenje i sada provodi vrijeme u prirodi. S obzirom na to da se dugo godina bavio plivanjem, odlazak na plažu mu je jedna od najdražih stvari;
– Srećom, živim u jednom od najljepših obalnih gradova – govori Andrija koji je osim u svome gradu živio u Varaždinu i Karlovcu za koje kaže da su potpuno drugačiji gradovi od Dubrovnika.
– Već su sami ljudi drugačiji i uvijek ih zanima kako je nama dole na moru. Mislim da je puno ljepše zimi živjeti u Varaždinu i Karlovcu jer Dubrovnik nekako umre čim završi sezona i nema nekog sadržaja za mlade, dok ljeto u Dubrovniku ništa ne može zamijeniti – kaže Andrija.
Svoje odrastanje u kvartu Čokolino pamti po tome što su stalno svi bili skupa, a nisu im trebali mobiteli da se dogovore kad će se naći na igralištu.
Da se igrala u stvarnom, a ne digitalnom svijetu, pamti i 23-godišnja Dubrovkinja Leonarda Tikvica, koja je nakon završenog preddiplomskog Mediji i kultura društva lani upisala diplomski studij Odnosa s javnošću. Leonarda radi za ugostiteljski obrt kao PR/marketing menadžerica, administratorica je Udruge za promicanje prirodnih znanosti, a Udruzi ESN je komunikacijska menadžerica u PR timu. Fotografkinja je i ljubiteljica grafičkog dizajna. Preko programa Erasmus pet je mjeseci živjela u poljskom gradu Poznaňu. Planira ići i na studentsku razmjenu u Portugal.
– Nakon povratka iz Poljske osjetila sam ljepotu naše županije i koliko je oko nas kulturne baštine i ljepote koju trebamo cijeniti – govori Leonarda.
Ivana, Andrija i Leonarda ovogodišnji su predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije u projektu Moja.hr.
– Leonardu ćete vidjeti, mene čuti, no osim ove podjele i zaduženja ostatak smo radili zajedničkim snagama – kaže Ivana.
– Leonarda je naša glumica i zvijezda filma dok smo Ivana i ja zaduženi za snimanje i logistiku. Pod logistikom najviše smatram nošenje opreme koju mi cure uvale, s obzirom na to da sam jedini muškarac u timu – domeće Andrija.
– Timski smo odlično funkcionirali i zahvaljujući odličnim kolegama uspješno napravili poseban video. Zahvalni smo na ovoj prilici da pokažemo iz očiju mladih kako vidimo Dubrovačko-neretvansku županiju. Jer ne samo da smo imali priliku pokazati kako vide mladi svoju županiju, nego smo se i podsjetili zašto ju volimo – diplomatski zaključuje Leonarda.
Više prilagoditi mladima
A kad govore o tome kako vide svoj kraj, osim što će izdvojiti prirodne ljepote, povijest, tradiciju i još uvijek većinsku teritorijalnu odvojenost, ukazat će i na veliku razliku između života zimi i ljeti:
– Budući da je gotovo sve orijentirano na turizam i turiste, u ljetnim mjesecima priobalna mjesta živnu, dok zimi utonu u zimski san. U manjim mjestima dosta mladih u zimskim mjesecima odlazi u druge gradove ili županije zbog srednje škole ili fakulteta. Slično je i s poslom. Dosta mladih seli iz svojih mjesta upravo zbog nemogućnost pronalaska posla – smatra Ivana.
– Trebali bi se organizirati festivali koji bi bili više prilagođeni mladim ljudima. Također, cijene po gradu su vrlo visoke, Dubrovnik ima najskuplju potrošačku košaricu Hrvatskoj – dodaje Andrija.
