Trebalo je valjda "proći pola svijeta" da se njegovi roditelji – majka iz Slavonskog Broda i otac iz Zadra – nađu, i to u Njemačkoj. Ipak, njihov se jedinac prije 23 godine rodio u Zadru, zatim su na kraće vrijeme otišli u Njemačku s dječakom, a onda su se vratili:
– I dobro da jesu. Jako sam vezan i za Zadar i za ljude. Sviđaju mi se naši običaji, to što smo otvoreni. Neki ljudi odlaze na druga mjesta kako bi napunili baterije, a ja ih punim u svome rodnom gradu i tu nalazim mir. Najdraže mi je mjesto šetnica Karma, pogotovo s nje gledati zalazak sunca. Tu inače čitam, tu mi na pamet padaju kreativne ideje. Kad na nekoliko dana odem u Zagreb, počne mi faliti more, fali mi moj Zadar, ma fali mi sve. Život je kod nas lagodan, usporeniji. Kava se pije prije, za vrijeme i nakon posla, vrag odnija prišu. Kad nema turista, sve je još usporenije. Meni to paše. Volim u županiji i ta manje popularna, a prekrasna mjesta, na Dugom otoku gledati sunce kako izlazi, biti na Crvenim stijenama na Viru, plaži Bilotinjak u Privlaci, otočiću Zečevo kod Nina gdje hvatam mjesec... A ono što je drugima drago meni je još draže. Pokušavam pronaći ljepotu u svemu. A Zadar ima i najljepše djevojke – smijulji se Antonio Jović pokazujući tetovažu lastavice:
– Tako i ja volim otići, vidjeti, putovati. I vratiti se – dodaje.
Prva fotka s dvije godine
Kad smo već kod njegovih tetovaža, na istoj, desnoj ruci, ima i dvije brojke, 24-70:
– To je moj prvi objektiv, 70 znači da je zumiran i vidi se dio slike, a 24 da je širokokutan. Mislim da uvijek treba pogledati širu sliku u životu, malo razmisliti, a ne samo buljiti u jednu točku – objašnjava Antonio.
Kad smo već kod njegovih tetovaža, spomenut ćemo i treću, također na istoj ruci. Radi se o fotoaparatu:
– Kad vas ja slikam, i on slika – demonstrira.
Naime, Antonio je završio tri godine prediplomskog studija menadžmenta, a posljednje dvije-tri godine profesionalno se bavi fotografijom i videom, iako je fotografirati počeo odavno:
– Mama je voljela fotografirati, uvijek je hvatala uspomene. Tako sam ja prvu fotku snimio, i to skroz ukoso, s dvije godine, na starom aparatu. Kad mi je bilo sedam-osam, imali smo digitalni aparat i njime sam počeo raditi stop-motion sa svojim legićima i igračkama tako da bih fotografirao, pomaknuo i na kraju spajao 24 slike u jednu sekundu i tako si radio predstavu. Danas fotografijom volim zabilježiti moment koji se više neće ponoviti, volim tu nepravilnost i takva mi fotografija puno više znači od one namještene. Smatram da fotografija bez priče, povezane radnje, bez duše nije fotografija. Otkako sam počeo raditi, vrata su mi se otvorila i ide brže nego što sam mislio. A kad se jedna vrata otvore, sve se brzo mijenja – kaže Antonio koji jednoga dana planira imati obrt za filmsku produkciju.
Studij je upisao jer su ga zanimali marketing, brendiranje i još štošta što mu je danas kao freelanceru potrebno. A preduvjet za studij bio je, naravno, da je on u Zadru:
– Moj grad zbilja puno toga pruža, treba samo otvoriti oči, naći ono što te zanima i iskoristiti najbolje od toga. No problem je što mladi ljudi samo gledaju kako otići, što društvene mreže samo prikazuju kako je drugdje lijepo. I to treba mijenjati. Što se tiče samog Zadra, mislim da mu fali više šoubiznisa i da je problem, ne samo Zadra već cijele Hrvatske, vizualno prezentiranje svega. Treba ulagati u objave na Instagramu, TikToku, društvenim mrežama, lijepo prezentirati ljepote jer se to traži. Nove generacije to razumiju pa ipak vjerujem da će i to krenuti nabolje – optimističan je Antonio.
On smatra da ljudi trebaju skupa raditi na projektima i da je najvažnije imati društvo koje te podupire, biti okružen istomišljenicima, da mogu skupa rasti i pomagati jedni drugima.
– Nismo mi konkurencija, mjesta ima za sve – dodaje.
Sve je na internetu
S takvim je ljudima koji misle poput njega, ne natječu se i ne smatraju rivalima on i okružen. Među njima su povratnica iz Kanade Jacqueline Čirjak te prijatelj Domagoj Horak koji će mu pripomoći pri realizaciji jednominutnog videa koji snimaju u sklopu projekta Moja.hr:
– Imao sam u planu snimiti video o Zadru u 90 sekundi, no kad su me zvali iz Turističke zajednice i pitali me želim sudjelovati u Moja.hr, jako mi se dopala ideja i bacio sam se na posao. Puno mi znači što su od toliko kreativaca odabrali mene. Trebalo bi nam više takvih projekata, da ljudi pokažu što mogu, ne da se natječu, radije sam za to da nešto skupa probamo i ne bih imao ništa protiv da mi se mlađi kolege jave. Na internetu mnogo toga možeš naučiti, početi voditi blog, kanal na YouTubeu, zaraditi... Danas se sve odvija preko interneta – govori mladi Zadranin koji je od svega odabrao fotografiju i video, u svome gradu. Naravno.
