Ta tvrdnja je više mit nego istina. Analiziramo li tvrdnju, možemo reći da je važna čistoća površine na koju je hrana pala.
Bakterije se više zadržavaju na laminatima, a manje na tepisima jer ih češće usisavamo.
Važan je i sastav namirnice. Ima li namirnica u sebi puno vode, kao primjerice pire - krumpir ili kuhana tjestenina, bakterije će se brže zalijepiti.
Ako je riječ o suhoj tvari kao što je keks ili čips, zadržat će se manje bakterija, ali ipak će na namirnici nešto ostati i to ne možemo otkloniti ako malo puhnemo po njoj.
Važno je znati da najčešće probleme pravi salmonela koja na površini može preživjeti i do četiri tjedna.
Osjetljivija su djeca koja još uvijek nemaju razvijen obrambeni sustav kao odrasli. Ne mora značiti da ćete odmah oboljeti ako pojedete nešto što je palo na pod.
Postoji tzv. sindrom pika,poremećaj prehrane koji karakterizira jedenje nenutritivnih tvari.
Djeca jedu zemlju, pijesak pa se često ništa ne dogodi. Ipak, toplo preporučujem da hranu koja je bila na podu odmah bacite. Naravno, svi će uvijek reći da je njihov dom najčišći, ali nikad ne možemo toliko očistiti da bi bilo primjereno jesti s poda. Nikad ne znamo što se sve nalazi na površinama.
>>5 najvećih mitova s kojima se i na dijeti možete udebljati
