Manekenka Sara Ziff počela je pozirati sa 14 godina, a u dvadesetioj je već zaradila više novca njego njezin otac u životu. No, uz poziranje se bavila i snimanjem. Na snimanja i u garderobe "švercala" je svoga tadašnjeg dečka Olea Schella (u međuvremenu su prekinuli, ali su ostali dobri prijatelji) koji je skriven snimao sve što se događa, često neprimijećen.
Kad bi Olea uhvatili, izbacivali bi ga sa snimanja, ali najčešće je uspijevao snimiti dovoljno materijala. Ono što je počelo kao ideja o lepršavom dokumentarcu "iza kulisa modne scene" ubrzo se pretvorilo u nešto mnogo mračnije, i mnoge manekenke su u Oleovu kameru ispričale neugodne stvari koje su im se događale. Na kraju je sve to složeno u film o mračnoj strani mode "Picture Me" (Slikaj me, zamisli me) koji je već počeo kupiti nagrade po festivalima.
Ziff je potpuno svjesna i mračne i svijetle strane mode; zaradila je mnogo više novca od većine njezinih vršnjaka, proputovala i vidjela svijeta, ali je svjesna da se bavila jednim ustvari prljavim poslom.
U njezin dokumentarac mnoge eksplicitne priče nisu ušle, uključujući i onu jedne od njezinih kolegica o tome kako je silovana. Djevojka je prvo dala pristanak da se njezina izjava upotrijebi, ali je onda večer prije premijere panično molila Saru i Olea da je izmontiraju. Ne želeći izdati djevojku koju su toliki drugi izdali, Sara joj je učinila tu uslugu. No, ostalo je dovoljno drugih šokantnih izjava, poput priče manekenke Sene Cheh o tome kako su je nagovarali da zadrži posao tako što će dirati fotografov penis. (Učinila je to, ali je sutradan odbila posao.)
Pored anoreksije, drogiranja i površnosti, seksualno uznemiravanje i ponekad i doslovno podvođenje integralni su dio svijeta mode, i to ne samo na snimanjima, ističe Ziff:
- Kad radite na višoj razini nema razdvojenosti života i posla. Od vas se očekuje da idete na određene tulume i ulizujete se. Velik je pritisak da odete na piće s nekim tko ima zadnje namjere, i ne uvrijedite ih, jer bi vas mogli uzeti za kampanju od 100.000 dolara. Moć je njihova.
Sve počinje od fotografa; Ziff prepričava doživljaj jedne šesnaestogodišnje manekenke koja se svojoj agenciji požalila da joj se 45-godišnji fotograf upucavao:
- Agencija joj je rekla da je trebala spavati s njim.
- Zamislite da ste istočnoeuropska manekenka iz Latvije – dodaje Ole - koja jedva zna engleski, a izdržava obitelj doma. Možete mislite koliko je ona kompromitirana.
Naravno, ni Ziff nije izbjegla seksualno uznemiravanje, i to čim je počela, sa 14 godina, na svom trećem snimanju.
- Morale smo ući jedna po jedna. Fotograf je rekao da me želi vidjeti bez košulje. Onda je rekao da mu je teško da me zamisli za tu priču, pa neka skinem hlače. Stajala sam tamo u gaćicama s Mickeyem Mouseom i sportskom grudnjaku. Još nisam ni imala cice. "Možda nam zatreba da te vidimo bez grudnjaka," rekao mi je. Bilo je to kao da morski pas kruži oko mene, hoda okolo, odmjerava me i ništa ne kaže. Radila sam što bi mi rekao. Bilo mi je stalo da im se svidim i dobijem posao. Nisam imala pojma ni o čemu.
Djevojke koje još nemaju pojma o seksu slušaju kad im se kaže da poziraju "seksi", i fotograf iz njih izvlači ono što vidi, a to nije nešto što one osjećaju:
- Bila sam djevica kad sam pozirala, a kad su slike razvijene bile su skoro pornografske. Ono što je fotograf vidio nije bilo ono što sam ja osjećala. To nije imalo nikakve veze s 14-godišnjom djevojčicom i onim što je ona osjećala, radilo se samo o onom što je osoba iza kamere projicirala na nju.
Godine poziranja za brendove kao što su Calvin Klein, Tommy Hilfiger, Stella McCartney, Dolce & Gabbana, Gap, Marc Jacobs, Louis Vuitton, Gucci ili Chanel sad su iza Sare Ziff, koja je ispunila želju svojih roditelja i upisala se na sveučilište Cornell. Zarada od manekenstva platila je njezinu školarinu, ali više nema otmjeni apartman u potkrovlju već skromni jednosobni stančić i još ponekad radi, ali je više po knjižnicama nego na pistama.
- Na kraju dana bih se zapitala: koja je razlika između poziranja za snimanje za Calvina Kleina u gaćicama i rada kao striptizeta? Očito je da se kompromitiram. Koliko bih daleko bila spremna otići? Koliko sam spremna pokazati za ček na veliki iznos?
Kakve su odgovore na to našle ili nisu našle Sara Ziff i druge manekenke, koje su često bile premlade da bi bile svjesne što "pokazati nešto" znači, pitanje je na koje se odgovor može doznati u dokumentarcu "Picture Me".
