Od raka dojke u Hrvatskoj svaki mjesec oboli 250 žena, a 90 ih umre. Osim najčešćih savjeta o važnosti redovitog samopregleda i mamografiji nakon 40. godine, o tome kako najbolje izliječiti oboljele dojke te kako osvijestiti žene o suvremenim mogućnostima rekonstrukcije ako je dojka uklonjena zbog raka, stručnjaci će u povodu ovogodišnjeg međunarodnog Dana dojki i Bra Daya 30. rujna davati savjete na zagrebačkom Cvjetnom trgu od 10 do 14 sati. Za one koji ne mogu doći, razgovarali smo s doc. dr. sc. Domagojem Eljugom, stručnim tajnikom Hrvatske lige protiv raka i inicijatorom te kampanje u Hrvatskoj, inače kirurgom subspecijalistom plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije sa zagrebačke Klinike za tumore.
Je li točno da se vrlo mali postotak žena oboljelih od raka dojke u RH odlučuje za rekonstrukciju bolesne dojke? Zašto? Ne bi li žene trebale u bolnicama ili kod obiteljskog liječnika dobiti informaciju o tome da imaju pravo na rekonstrukciju poslije zahvata?
Postotak žena koje se odlučuju za rekonstrukciju raste, no i dalje je niži od očekivanoga. Smatramo da bi većina žena u dobi do 60 godina izabrala rekonstrukciju dojke nakon što ih se adekvatno educira o prednostima takvog zahvata. Hrvatska liga protiv raka je prije sedam godina pokrenula kampanju „Volite svoje dojke“ tijekom koje smo održali brojna predavanja i ukazivali na prednosti rekonstrukcije dojke, objavili smo edukativnu knjižicu o vrstama rekonstrukcijske kirurgije te smo možda i takvim akcijama dali mali doprinos da se taj postotak povisi. Danas je na razini od oko 25%. Javnozdravstvena kampanja Dan dojki i Bra Day je logičan nastavak. Također želimo ukazivati na nužnost suradnje multidisciplinarnih timova u zdravstvenim ustanovama kako bi svaka žena dobila optimalan tretman. Nema li nadležna bolnica tim za rekonstrukcije, žene kandidatkinje za takav zahvat moralo bi se upućivati u ustanove koje izvode takve postupke.
Postoji strah da rekonstruirana dojka pridonosi ponovnom obolijevanju.
Potrebno je jasno reći: rekonstrukcija dojke ne utječe na povrat bolesti niti je prepreka u dijagnostici eventualnog lokalnog povrata.
Kada se operirana dojka rekonstruira, neposredno nakon operacije ili s nekim vremenskim odmakom?
Dojku je moguće rekonstruirati odmah nakon uklanjanja tumora ili pak naknadno. Brojni su čimbenici koji o tome ovise, no odluka se donosi na temelju procjene multidisciplinarnih timova koji sudjeluju u liječenju. Svaka je žena posebna i pristupa se individualno. Ponekad i žene ne žele odmah rekonstrukciju, već se javljaju nekoliko godina nakon terapije. Bitno je naglasiti da nikada nije kasno i da se rekonstrukcija može uvijek napraviti. Rekonstrukciju dojke moguće je učiniti uz uporabu silikonskih proteza ili ekspandera koji se postavljaju pod prsni mišić radi ekspanzije kože ili pak uporabom vlastita tkiva koje se može uzeti s raznih dijelova tiela, ili kombinacijom tehnika.
Je li to trajno rješenje? Što u slučaju da se tumor vrati?
Rekonstrukcijski put je za svaku ženu različit uz određene sličnosti. Najčešće se rekonstrukcija dojke izvodi u nekoliko faza, jer osim uklonjene dojke, koji put je potrebno i korigirati drugu dojku radi postizanja simetrije, a nakon toga se mogu rekonstruirati i bradavice. U obzir dolaze i manje korekcije deformiteta s vlastitim masnim tkivom ili pak uklanjanje viška masti iz pojedinih dijelova prsnog koša. Čitav niz tehnika iz područja estetske kirurgije koristi se i u rekonstrukciji dojke i jedino takvim pristupom možemo postići kvalitetne rezultate.
Zašto je važno za ženu kojoj je dojka uklonjena da je rekonstruira?
Uklanjanjem dojke žene gube osjećaj ženstvenosti, a pogotovo je taj osjećaj pojačan kod mladih žena. Mnoge izbjegavaju društvene aktivnosti, rijetko se skidaju pred partnerom, osjećaju se neprivlačno. Upravo rekonstrukcijom dojke vraćamo im kvalitetu života.
Rekonstrukcija dojke preporučuje se u nekim slučajevima i prije no što je ženi dijagnosticiran tumor, kad postoji visok rizik za njegov razvoj. O kojim je slučajevima riječ?
Naslijeđene mutacije BRCA gena odgovorne su za oko 10% raka dojke te za oko 15% raka jajnika. Genetska predispozicija pokazatelj je da osoba ima veću vjerojatnost da oboli od neke bolesti. Kod žena kod kojih postoji obiteljska sklonost nastanku raka dojke ili jajnika, vrlo vjerojatno su nositelji mutacije BRCA1 i BRCA1 gena. Takve žene imaju tijekom života do 80% vjerojatnost da će oboljeti od raka dojke. BRCA genski test namijenjen je samo osobama za koje se na temelju osobne i obiteljske anamneze vjeruje da imaju naslijeđene mutacije. BRCA genski test ne provodi se rutinski kod žena s prosječnim rizikom. Genetsko savjetovanje je važan dio ispitnog postupka mutacija BRCA gena. Ako je rezultat testa pozitivan, moguće je poduzeti mjere smanjenja rizika, a one ovise o dobi, povijesti bolesti, ranijim dijagnozama i liječenjima... S kirurške strane se u takvim slučajevima može predložiti preventivno obostrano uklanjanje dojki uz primarnu rekonstrukciju, čime vjerojatnost obolijevanja od raka dojke svodimo na minimum. Postotak žena koje se odlučuju za takav zahvat naglo je porastao u zadnjih deset godina u SAD-u i zapadnoj Europi, a sličan se trend primjećuje i u Hrvatskoj. Brojne žene koje su s javnosti podijelile svoju priču o preventivnom uklanjanju dojki su također pridonijele tome da se takav zahvat destigmatizira.
Genetika, znači, utječe manje na razvoj raka dojke nego neki vanjski faktori.
Tako je. Spol i dob najveći su čimbenici za razvoj raka dojke, žene tu imaju 100% veću vjerojatnost, a ona nakon puberteta do 70-ih godina života raste, najčešće se javlja između 50. i 75. godine. Također, veći utjecaj na razvoj raka dojke ima dujina izloženosti estrogenu i progesteronu, žene koje menstruaciju dobiju prije 12. godine i imaju kasnu menopauzu izloženije su, kao i one koje nisu rađale. Dokazana je i uzročno-posljedična veza s alkoholom. Rizik smanuje ranije rađanje, i to više djece, te dojenje dulje od godinu dana.
Psihološka je podrška jako važna, a često izostaje.
Iznimno je bitna. I Klinika za tumore u kojoj radim surađuje s klinikama za psihijatriju i psihologiju, kao i sa seksualnim terapeutom.
