KB Dubrava u svibnju organizira u Zagrebu stručni skup na kojem će predavanje održati i ugledni londonski liječnik libanonskog porijekla Marwan Hariz.
Doktor Hariz po struci je neurokirurg, a već se 25 godina bavi metodom dubinske stimulacije mozga koja se u posljednjih nekoliko godina sve više koristi za suzbijanje najopakijih bolesti živčanog sustava, poput, primjerice, Parkinsonove.
Metoda ne spašava život
No, najnovija saznanja govore o tome kako bi ta dubinska stimulacija mozga (“deep brain stimulation”) mogla biti efikasna i u suzbijanju nekih drugih bolesti, poput anoreksije.
Nedavna studija provedena u Kanadi pokazala je kako bi ta metoda umetanja svojevrsnog pacemakera u mozak doista mogla biti djelotvorna u takvim slučajevima. Do sada se duboka stimulacija mozga koristila kod kroničnih bolova, Touretteova sindroma, depresije i opsesivno-kompulzivnog poremećaja. – Duboka stimulacija mozga je stimuliranje dubokih područja u mozgu koja su odgovorna za neurološke ili psihičke poremećaje u cilju njihova ublažavanja. Primjerice, u mozgu postoje područja s izravnim utjecajem na tremor kod Parkinsonove bolesti pa ako na njih primijenite visokofrekventnu električnu struju kroz tanku elektrodu usađenu u to područje, možete blokirati patološki neuronski signal te tako zaustaviti tremor – kaže dr. Marwan Hariz, koji u Zagreb dolazi na poziv dr. Darka Chudyja, pročelnika Zavoda za neurokirurgiju KB Dubrava, čiji je mentor i prijatelj.
Prije dolaska u Zagreb, s nama je porazgovarao o metodi o kojoj se u Hrvatskoj ne zna previše te objasnio:
– Kod duboke stimulacije mozga obično se koriste elektrode promjera 1,3 milimetra, na čijim su vrhovima četiri mala kontakta duljine 1,5 milimetara. Te elektrode povezane su vodičima koji su ispod kože spojeni s neuropacemakerom koji se može ugraditi u prsni koš. Taj neuropacemaker isporučuje struju čiju jačinu prilagođavaju neurolog ili neurokirurg kako bi smanjili simptome bolesti – kaže dr. Hariz.
Duboka stimulacija spada u ono što se naziva funkcionalnom neurokirurgijom čiji je zadatak izmijeniti područje mozga koje pravilno ne funkcionira.
– Mozak normalno izgleda na MRI skeniranju, što znači da nema tumora, krvarenja ili nečega sličnog, no funkcioniranje tog dijela mozga ne odvija se normalno. – Takav je slučaj s Parkinsonovom bolesti, distonijom, kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja te ostalih poremećaja koji spadaju u neurologiju ili psihijatriju. Ono što je važno, ali i zanimljivo kod ovakve vrste operacija jest da se njome, ako je uspješna, može gotovo čudesno poboljšati kvaliteta pacijentova života. Ne radi se o operaciji kojom se spašava život, kako je to slučaj kod tumora ili krvarenja. Riječ je o operaciji kojom se cilja na to da se pacijentu značajno olakša svakodnevni život. Za to me područje zainteresirao jedan od mojih mentora, koji je bio jedan od pionira funkcionalne neurokirurgije, profesor Lauri Laitinen – kaže skorašnji hrvatski gost koji je opisao i kako izgleda upoznavanje pacijenata s mogućnošću primjene duboke stimulacije mozga.
– Kada sam proceduru predložio prvi put, već sam se bio izvježbao na stereotaktičnim ozljedama gdje umjesto da stimulirate pogođeni dio, zagrijavate ga elektrodom kako biste ga odvojili od patološkog toka. Duboka stimulacija mozga čini se privlačnijom jer ne morate ciljano područje zagrijavati i zbog toga što je možete primjenjivati na obje strane mozga, dok tretiranje ozljeda obično može uspješno biti obavljeno na jednoj strani mozga, a katkada istu operaciju ne možete provesti na drugoj strani mozga – ističe dr. Marwan Hariz.
Ne izdvaja neke posebno teške slučajeve koje je tretirao.
– Nikada se ne bavim slučajevima, nego pacijentima, ljudskim bićima. No, kada već pitate koji je pacijent liječen dubokom stimulacijom mozga bio u najtežoj situaciji, možemo reći koja su stanja najteža, a to su teške distonije. Rizici kod tretiranja bilo kojeg stanja rastu sa starošću pacijenta, i to je najbolji odgovor na pitanje što je najveći izazov u primjeni duboke stimulacije mozga – kaže taj liječnik. Jedan je od najpoznatijih pacijenata koje je tretirao vrhunski britanski chef Fergus Anderson koji je svoje iskustvo s dubokom stimulacijom mozga javnosti otkrio u članku objavljenom u poznatom magazinu The Observer prije nekoliko godina.
To je skupa metoda
Dr Hariz napominje da duboka stimulacija mozga doista jest mogući spas za pacijente s poremećajem u kretanju, no ipak treba napomenuti da se radi o skupoj proceduri, no zauzvrat nudi značajno poboljšanje kvalitete pacijentova života. – Ako koristimo riječ “procedura”, trebalo bi svejedno napomenuti da duboka stimulacija mozga ipak jest otvaranje glave i postavljanje elektroda duboko u mozak sa svim rizicima koje takvo što donosi. Procedura dolazi nakon operacije gdje se neuropacemaker mora pravilno programirati te pacijenta na ispravan način stimulirati i staviti na odgovarajuću terapiju lijekovima. U tom drugom dijelu veću ulogu ima neurolog – govori dr. Hariz.
Zanimalo nas je može li se dubokom stimulacijom mozga utjecati i na neke ljudske osobine.
– Takvo što nije moguće, no možete lako pogriješiti pa primijeniti metodu na pacijentima koji je ne trebaju. Primjerice, ima napora u nekim zemljama gdje se dubokom stimulacijom mozga nastoji poboljšati pamćenje zdravih ljudi, što je prema mojem mišljenju potpuno neetično, jer takvi rezultati koristit će jedino onima koji su i sada na vrhu društvene ljestvice zbog svoje ekonomske moći – objašnjava.
Također, napredak u razvoju ove još inovativne metode morao bi ići u smjeru poboljšanja sigurnosti njezina provođenja te načinu na koji se primjenjuje kod pacijenata s poremećajem kretanja koji izazivaju bolesti poput Parkinsonove.
– Ipak, neki će korištenje duboke stimulacije mozga doista, kao što sam napomenuo, usmjeravati prema poboljšanju kognitivnih i mentalnih sposobnosti zdravih ljudi, što se, prema mojem mišljenju, ne bi smjelo događati te je potpuno neetično – govori dr. Hariz te nastavlja kako se umjesto toga treba nadati boljoj kvaliteti alata kojima se duboka stimulacija mozga provodi, njihovu pojeftinjenju, minijaturizaciji, dobivanju točnije slike pri dijagnosticiranju, znači ponajviše u tehnološkom smislu.
>>Liječnici mu nisu davali šanse, ali preživio je i počeo borbu za druge
