S obzirom na to da u samom Vegasu živi oko 650 tisuća duša, grad je to s najviše hotelskih soba po stanovniku. Ima 113 hotela i oko 150 tisuća soba. Na više od šest kilometara dugom Las Vegas Boulevardu, popularnom Stripu, nalazi se 38 hotela pri čemu su najveći Venetian sa 7117 i MGM Hotel sa 6852 soba.
Nakon što je 1931. kockanje u Nevadi proglašeno legalnim, hotelska industrija počela je pratiti razvoj kockarske, koja se strelovito počela razvijati nakon Drugoga svjetskog rata. U to vrijeme nastali su i neki ikonični hoteli kao što su Flamingo i Golden Nuggets. Flamingo je poznat po tome što ga je podigao mafijaš Buggsy Siegel koji je, tri mjeseca nakon otvaranja, izrešetan u Los Angelesu.
Financijski pa mentalni slom
Od tada pa do danas u Vegas ne prestaju dolaziti tragači za zlatom, ali ne oni s krampom i lopatom, već oni koji se nadaju obogatiti za kockarskim stolom ili za nekom od bezbrojnih slot-mašina. A kako u pravilu bez motike nema kruha, onda mnogi iz Vegasa odlaze razočarani. Štoviše, ima i onih koji ovdje, usred pustinje Mojave, dožive potpuni financijski krah, što kod nekih zna biti popraćeno i mentalnim slomom kakvoj sceni su nedavno svjedočili gosti hotela Palms u kojem su odsjeli hrvatski košarkaši. Naime, netko od kockara, nakon velikog gubitka, naprosto je puknuo pa su po njega morala doći kola hitne pomoći te je, zavezan za kolica, isti tako i odvezen. Drugi pak ne pokažu u prvi tren koliko su uništeni, ali onda to pokažu samoubojstvom.
A u Vegas hodočaste, kao središte hedonizma, i svi oni depresivci koji ovdje žele okončati svoj, kako si oni predstavljaju, mizerni život. No, za one koji u Vegasu troše jako puno novca i igraju na velike uloge, a to su takozvani high-rolleri, šefovi kasina spremni su učiniti puno više od zajamčene anonimnosti pa tako obično imaju i besplatan apartman, hranu i piće, prijevoz po gradu, a nije rijetkost i da se po njih pošalje privatni zrakoplov.
Ne vjerujemo da najbolji strijelac Svjetskog prvenstva 1998. ima baš takav status, ali je činjenica da je Davor Šuker ovdje rado viđen gost. Uostalom, kao i svaka svjetski poznata osoba koja je spremna trošiti svoje novce u “gradu grijeha”. A da je Šuker faca i ovdje uvjerili smo se kod jednog taksista iz Eritreje kojemu se neki kolega vozač pohvalio da ga je vozio u nekoj prilici pa je ovaj na njega i danas ljubomoran.
I da, osim što je grad kocke ovo je i grad doseljenika iz cijelog svijeta, pa smo tako imali priliku voziti se s taksistima iz Kirgistana, Bugarske, Kube, Moldavije...
– Svatko tko je vrijedan ovdje može uspjeti. Njih ovdje ne zanima jesi li crne ili bijele boje kože, ideš li u džamiju ili sinagogu. Njih samo zanima kakva je vaša profesionalna povijest, da niste imali problema sa zakonom, i da li možete zaraditi novce za njih i sebe – kaže nam poduzetnik Orsat Zovko, koji nije kockar, ali se ovdje kocka “all-in” jer je sve uložio u borilački biznis u Vegasu.
Naime, Orsat je borilački promotor i televizijski producent koji je ovdje, u suradnji s Caesars Entertainmentom, pokrenuo seriju “tri u jedan” borilačkih priredbi koje sadrže slobodnu borbu, klasični boks i kikboks. Jednu takvu smo i mi gledali i moramo vam reći da nam je to izgledalo vrlo obećavajuće i da je moguće i ono što se dosad ni jedna izvanamerička promotorska kuća nije usudila, a to je prodavati Amerikancima borilačke priredbe. A to vam, na prvu, izgleda kao prodavati Eskimima snijeg uvjeravajući ih da je onaj s Bjelolasice bolji.
Nije Orsat, dakako, jedini Hrvat u Vegasu. Tu su i Sejo iz Dubrovnika, koji radi kao privatni batler velikim zvijezdama u Bellagio vilama. Tu je i Zvonko koji je šef (pitboss) u Excaliburu, čovjek koji kontrolira rad krupjea i njihovih nadzornika. Tu su i ginekolog Petar i pedijatrica Sandra, ali i Dubrovkinja Sanja, koja radi u jednoj od najvećih ovdašnjih turističkih agencija. Nažalost, većina njih je u vrijeme našeg boravka u Vegasu bila izvan Vegasa pa smo priču o Hrvatima u ovom gradu ostavili za neku drugu priliku.
A Hrvata, po kazivanju Marka Kusture, u široj okolici Vegasa ima oko 500-tinjak obitelji.
– Imali smo nekad i misu na hrvatskom jeziku, no Vegas uzima svoje – ističe ovaj Zeničanin koji je u Vegas došao na prijelazu tisućljeća.
Posljednjih 17 godina Marko je radio u velebnom MGM hotelu u kojem je pak njegova supruga Marina dekoraterka slastica. U društvu barmena Marka Mijačevića, zaposlenog u hotelu Palms, Marko Kustura nam je pričao:
– Hrvati ovdje rade poslove barmena, krupjea, kućnih majstora, taksista.... a tu je i pokoji liječnik. Ako si vrijedan i sposoban možeš uspjeti jer ovdje te neće nitko diskriminirati. Kao stranac ti u Vegasu nisi građanin drugog reda. Štoviše, ja imam osjećaj da u Vegasu živi više stranaca nego Amerikanaca.
U kockarnicama nema sata
Marko i Marina imaju kćer Martinu koja studira psihologiju i sina Mateja koji je završio prirodne znanosti i kao takav radi posao analitičara u kompaniji koja kockarske aparate proizvodi, dizajnira i distribuira diljem svijeta.
Odškolovati djecu, kaže Marko, ne bi mogao da se, živeći u kockarskom raju, i on kockao.
– Ključ je preživljavanja u Las Vegasu da se ne kockate. Da bih odškolovao djecu i održao obitelj, nisam smio kockati. Radeći u MGM-u svjedočio sam ja velikim dobicima, no ne i gubicima a njih je više, samo se oni ne vide.
Inače, u ni jednoj od kockarnica nema sata, a ni danjeg svjetla kako biste izgubili pojam o vremenu i dobu dana. Sve dok igrate časte vas i pićem, a dopuštaju vam i pušiti jer se ne žele odreći tolikog broja potencijalnih klijenata. Las Vegas zarađuje i u kapelicama za vjenčanje gdje se možete vjenčati bez svjedoka, ali i na spektakularnim produkcijama koncerata, nastupa mađioničara i akrobata, a i sve više se okreće i konferencijskom turizmu.
to je recept za uspjeh i u Hrvatskoj... samo se mora visiti po kladionicama i birtijama pa smo tu gdje jesmo