Postoje sretnici koji otpočetka svoga života znaju što će biti, čime će se baviti.
Ivica Gere rođen je u krojačkoj obitelji i za njega nikad nije bilo dvojbe. Učio je uz tatu krojača koji je učio od svoga oca...
I srednja škola bila mu je tekstilna, a diploma Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu učvrstila je put kojim je krenuo. Mladi crnomanjasti čovjek blago sumnjičavih očiju dok se ne uvjeri da sve ide kako je zamislio, sjeo je uz nas da bi pokazao zašto je zaslužio da čitatelji Večernjeg lista šire glas o modnom savršenstvu koje proizvodi za svoju mušku klijentelu.
Pod rukom mu dvije tamne kutije – u njima počiva tajna najfinijih odijela koje oblikuje i šije svim svojim kreativnim i stručnim umijećem.
Rad za najveće brendove
– Treća sam generacija krojača u obitelji. Moj je otac učio od djeda, ali je bio i izučeni krojač. Školovao se u Slatini prije nego što se obitelj 70-ih preselila u Zagreb gdje se zaposlio u Sport Herucu i počeo karijeru, izučio sve procese proizvodnje, krojenje, šivanje, doradu...
Ivica ručno radi sve elemente muškog odijela
Išao je i na specijalizaciju u München, baš za muška odijela – kaže Ivica.
– Danas tata živi u Vrbanima gdje je naš radni prostor. Imamo poduzeće. Kućnu radinost koju sada želimo jače predstaviti javnosti. Otac mi je i prije srednje tekstilne i studija na TTF-u prenio tajne krojačkog zanata i ja sam već s 18 godina šio iskrojene muške hlače za poznati zagrebački salon Šabić.
I tata je radio prvo za Salima Šabića, a onda i za njegova sina Mirzu. Šabićevi krojači prenosili su mi svoje znanje i za vrijeme studija. Kod Šabića sam se baš i odlučio posvetiti isključivo muškim sakoima, nakon što sam svladao vještinu izrade hlača. Nakon toga samostalno krojim i šijem muška odijela po mjeri. Prije četiri godine počeo sam raditi kao krojač za Huga Bossa u Petrinjskoj 3, za tvrtku Renimo koja je imala franšizu za Bossa, Zegnu i Brione, a kasnije i za brend Canali.
Imena vam sve govore. Rad je morao biti i bio je vrhunski – kaže Ivica.
Iako radi za velika imena, Ivica istovremeno radi i samostalno, u kućnoj radinosti. Stječe zavidan broj klijenata, ali...
– Uvijek mi je nešto nedostajalo da bi me i samog proželi srsi uz ta odijela – kaže nam.
– No i to se napokon dogodilo kad su mi proizvođači tekstila ponudili svoj izbor više od 200 vrsta tkanina koje ja danas nudim svojim klijentima. Redom su to tkanine od čiste australske merino vune različitih finoća pređe od 130 do 180’s – govori Ivica.
Raspravljamo s njim što to znači. Finoća pređe odijela Huga Bossa je 140 do 160’s. Brioni imaju od 160 do 180’s. Postoje i tkanine finoće 160’s koje, međutim, nisu od vune merino ovce kao kod “I. Gere” firme, što je velika razlika.
Klijenti biraju iz booka najfinijih talijanskih tkanina
Zegnina odijela stoje dvije do tri tisuće eura; Brioni traže i pet tisuća eura. Kod Ivice su cijene od četiri do 9,5 tisuća kuna. A tkanine koje smo imali pod rukom kad je otvorio svoje katalog-kutije doista izazivaju divljenje. Toliko su fine!
Samo usmena predaja
Jasno je da klijenti brenda “I. Gere” ostaju vjerni Ivici. Do svakog od njih Ivica je došao usmenom predajom – nikad se nije reklamirao.
Sada je, kaže on, vrijeme da se krene u marketing. U još jači posao. Odavno je motiviran za to.
– Volim raditi sve što je vezano za muška odijela – kaže.
– To je strast. Noću, dok sam u krevetu, misli mi se srede i ja drugi dan točno znam što treba napraviti. Tkanina je dvodimenzionalna, i od njene dvije dimenzije valja napraviti 3D odijelo, pogoditi linije tijela i sve iskrojiti kako bi sve bilo na svome mjestu. Ne postoje brza rješenja, brzi krojački prepravci. Sve iziskuje vrijeme, smirenost...
Ne postoje brza rješenja, prepravci. Sve iziskuje vrijeme i smirenost jer mi radimo, a ne prodajemo odijela
No mi nismo trgovci, mi radimo odijela. Zato nas mušterija može nazvati i iz taksija i tražiti da mu na sljedećem odijelu napravo centimetar kraće rukave i mi ćemo to uzeti u obzir. Ne možete tako nazvati Zegnu i očekivati isto... – tumači Ivica. Tkanine nabavlja u Milanu.
Godinama je trebalo da otac i sin Gere dobiju isto što i Gucci, Zegna, Prada..
– U bookovima s izborom više od 200 vrsta tkanina klijent bira onu za svoje odijelo, i ja naručujem tkaninu iz Italije. Ne mogu od njih naručiti balu od koje može nastati pet odijela. Ja trebam samo za jedno odijelo... – kaže Ivica Gere.
Zavidno je uporan. Isplatilo mu se – u pregovorima je da postane generalnim zastupnikom za njihove materijale u Hrvatskoj.
Tata i sin Gere ne primaju stranke u svom radnom prostoru u Vrbanima, nego u poslovnom centru Grand u Hektorovićevoj. Tamo im pokazuju tkanine, uzimaju mjeru. Pružaju i usluge takozvanog osobnog krojača koji na poziv klijenta dolazi i na kućnu adresu i u njegov poslovni prostor. Kod njih se rade prve probe i naposljetku dostavlja odijelo. O stasu klijenta ovisi hoće li biti jedna ili dvije probe.
Toliko su se izvještili da je već prvo odijelo koje su sašili nekome 99 posto usklađeno s njim. Na drugom je to sto posto, samouvjereno tvrdi Ivica. Nije uzalud diplomirao konstrukciju muškog odijela.
>>Dečko zbog kojeg su žene kolektivno uzdahnule: Šteta što je zauzet
