U svojoj je okolici mrvicu poznatiji kao David Who, bavi se glazbom i videoprodukcijom, a iako je završio srednju školu za medijskog tehničara, tinejdžerske je godine proveo na nogometnim terenima, no nije mu trebalo dugo da shvati da takav način života zatvara puno vrata za sobom pa je odlučio krenuti za svojim drugim strastima, najprije glazbom – ove se godine prvi put pojavio kod nas i u Sloveniji u eteru kao izvođač sa svojom glazbom – zatim i videom. Te svoje dvije ljubavi 26-godišnji David Županić iz Brezja Dravskog u općini Cestica uspješno je spaja, što je pokazao i u završnici ovogodišnjeg projekta Moja.hr u kojem je i pobijedio. Riječ je o projektu Večernjeg lista koji podržavaju Ministarstvo turizma i sporta i Hrvatska turistička zajednica, a partner mu je Hrvatska radiotelevizija i u kojem mladi kreativci iz svih županija te Grad Zagreb imaju zadatak u jednoj minuti svoga filma pokazati svoj stav o važnim temama. Ovogodišnja je natječajna tema bila “Što zelenije, to iskrenije”.
Nije znanstvena fantastika
Davidu je prekrasna priroda koje je njegovo selo na granici sa Slovenijom puno bila glavna inspiracija za jednominutni film, a glavnog je glumca pronašao u susjednom selu Velikom Lovrečanu gdje živi 11-godišnji Jakov Mikec.
– Ekološka svijest nije neka znanstvena fantastika ili filozofija. Smatram da je ona dio odgoja i aspekt osobe koji bi trebao biti direktno povezan s čovjekovim integritetom. Stigli smo na čistu zemlju, najmanje što možemo je takvom je i ostaviti – kaže David kojega je u samome projektu najviše oduševilo to što je imao potpuno odriješene ruke u stvaranju filma, od ideje do kraja produkcije:
– Znao sam da je to nešto u čemu ću uživati i prijavio sam se na natječaj bez razmišljanja. Smatram da se radi o super platformi i znao sam odmah da se radi o nečemu u što želim biti uključen. Mogućnost da kroz svoje ideje predstavim svoj kraj samo je šlag na torti – dodaje.
– Ne privlače me ni Njemačka ni Irska, u Zagrebu mi je gužva. Htio sam ostati kod kuće, ovdje probati i naći neke prilike. I zadovoljan sam. Bitno je da nema rata i da se radi – govori Antonio Sito iz Budrovaca, sela u Đakovštini, koji je u projektu Moja.hr odlukom žirija bio drugoplasirani. Ovaj 27-godišnjak obožava snimanje, fotografiranje i prirodu, a kamerom i dronom film je snimao u svojim Budrovcima, Đakovu, Piškorevcima, Novim Perkovcima i Dragotinu, u čemu mu je pomogao i prijatelj Josip Blažević, koji skromno kaže kako je to bilo tek u malom dijelu.
– Meni je sudjelovanje pravi izazov i volio bih u jednoj minuti svoga filma pokazati našu lijepu Slavoniju u što boljem svjetlu, njezinu prirodu, njezino zelenilo u kojem sam odrastao – objašnjava Antonio koji je završio grafički dizajn i animaciju i sad od kuće radi u struci, za firmu iz Nove Gradiške.
Ovogodišnja natječajna tema projekta Moja.hr “Što zelenije, to iskrenije” njemu je baš dobro legla pa kaže i kako je tema njegova filma u kojem je prikazao rad u Slavoniji boja. Naravno, zelena.
Agenti promjene
– Poruka našeg filma duboko je prožeta željom za promjenom. Kroz svaku sliku, svaki kadar htjeli smo osvijestiti gledatelje o trenutačnom stanju ekologije u našoj zemlji. Htjeli smo ih potaknuti da sagledaju istinu, da se suoče s činjenicom da možda nismo toliko zeleni i iskreni kako volimo misliti. Ali isto tako, htjeli smo ih inspirirati da djeluju, da se ne zadovoljavaju samo riječima, već da preuzmu aktivnu ulogu u očuvanju našeg okoliša. Naš film je poziv na akciju, na promjenu navika, na ljubav prema zemlji koju nazivamo domom. Htjeli smo postići sve to usput izbjegavajući da film izgleda prekomercijalno ili umjetno, već da bude autentičan i iskren. Htjeli smo potaknuti svakog gledatelja da postane agent promjene, da svojim djelima doprinese stvaranju zelenije i iskrenije zajednice, gdje se poštuje priroda kao naše najveće blago – jednoglasni su Hana Kocijan i Roko Raguž iz Zagreba kojima je ove godine pripalo treće mjesto.
Njih dvoje studiraju filmsko, televizijsko i multimedijsko oblikovanje na Vernu gdje su se i upoznali. Hana je rođena u Pragu, u kojem je provela svoje prve dvije godine života, često je putovala Europom pa je uočila velike razlike između ekoloških navika u Hrvatskoj i većine europskih zemalja.
– Kad je riječ o razini ekološke osviještenosti, dovoljno je otići do Ljubljane pa da se ta razlika u odnosu na nas vidi na svakome koraku. Kod njih u središtu grada nema automobila, vidjela sam da starije ljude voze malim električnim autima, nema ni smeća ni kanti za smeće, sve je pod zemljom, smeće se razdvaja, čini se da je cijeli grad na biciklima. Mislim da je kod nas, bez obzira na generacije, “zelena svijest” na najnižoj europskoj razini – oštra je Hana, no naposljetku i zadovoljna što je žiri projekta Moja.hr nagradio njezin i Rokov film jer će tako i njihove poruke doprijeti do još većeg broja ljudi.
