Svjedoci smo mnogim zabludama o lavinama, njihovu nastajanju, djelovanju, pokretanju, smrtnosti i slično. Razlog tome je najčešće neinformiranost.
No, ako smo imalo informirani izrazito povećavamo mogućnost preživljavanja u slučaju nesreće.
Nagib od 35 do 45 stupnjeva kritičan!
Lavine nastaju uglavnom na visokim i nepristupačnim predjelima zbog uvjeta koje takvo okruženje ima. No u uvjetima iznimno jakih oborina, naglih promjena vremena ili nekih drugih okolnosti lavine znaju krenuti i na nekim vrlo neočekivanim mjestima.
Važno je znati da svaka padina koja ima nagib veći od 15 stupnjeva potencijalno nosi opasnost od nastajanja lavina, no isto tako u najvećem broju slučajeva lavine se pokreću na padinama između 35 i 45 stupnjeva. Na padinama blažim od 30 stupnjeva takvi slučajevi su puno rjeđi, dok na padinama strmijim od 50 stupnjeva snijeg najčešće “proklizava” te se rijetko sakupi dostatna količina za pokretanje lavine.
Glavni pokretač pucanje slojeva
Pogledamo li malo dublje u strukturu snijega vidjet ćemo da pahulje imaju kristalnu rešetku koja pri padu na tlo s jedne strane puca dok na drugi dio, koji je čitav, padaju druge pahulje snijega.
Prestankom oborina te zbog niskih temperatura površinski sloj se zaledi i slabi veza s novim snijegom, koji i dalje pada na tu površinu. Sve to daje idealne uvjete za stvaranje slojeva snijega različitih karakteristika. Konkretno, u nižim slojevima kristali snijega (pahulje) počinju pucati (zbog mase svih slojeva, buke, vremenskih neprilika i sl.) te pokreću lančanu reakciju pri kojoj gornji sloj vučen gravitacijom počinje kliziti prema nizbrdici.
Lavine se kreću i do 140 km/h
Postoji nekoliko vrsta lavina, a dijelimo ih po stanju snijega (rastresit ili zbijeni snijeg) te po vrsti snježnih padalina (mokri ili suhi snijeg). Kod lavina rastresitog snijega mjesto pucanja je usko i poprilično nejasno, dok se lavine zbijenog snijega lome na većem prostoru na kojem je linija prijeloma uvijek okomita na donju plohu. Suhe lavine su u prosjeku brže te putuju brzinom od 100 do 140 km/h. Takvu brzinu dostižu već nakon pet sekundi nakon pokretanja, dok mokre lavine u prosjeku putuju znatno sporije, oko 40-50 km/h. Valja napomenuti da suhe lavine prouzroče najviše smrtnih slučajeva. Komadi snijega razbijaju se jedan o drugoga i na kraju, dobivši veliku brzinu, razbiju sve pred sobom. Kad je žrtva u središtu zahvaćenog područja vrlo često joj nema spasa.
Mokre lavine stvaraju se zbog slabljenja starijeg sloja snijega, kod kojeg zbog utjecaja vode struktura gubi svojstva i veza među slojevima slabi. Iako puno sporije, “mokre lavine” kad jednom uhvate nekoga ili nešto to je najčešće vrlo nezgodno jer je mokar snijeg ujedno i teži te lakše lomi sve pred sobom. Isto tako, ljudi zahvaćeni takvim lavinama često se nađu u zatvorenom džepu u kojem vrlo brzo nestaje zraka te smrt nastupa gušenjem.
Opreza nikad dosta
Glavni savjet glasio bi da svi posjetitelji neoznačenih područja obavezno prate vremensku situaciju te uzimaju na znanje lavinske izvještaje lokalne gorske službe. Opasnost koja nadmašuje 2/5 vrlo često rezultira nezgodama. Također, vrlo je bitno da uz povećan oprez prelazimo strmije predjele, pogotovu skijamo li u grupi. U tom slučaju grupa nikada istodobno ne bi smjela prelaziti kritične predjele.
Uz to preporučujemo i one klasične savjete poput nošenja kacige, lavinskog primopredajnika te svakako lavinskih sondi kako biste u slučaju nesreće vrlo brzo mogli i sami reagirati te krenuti s lociranjem, a potom i spašavanjem unesrećenih, jer prve minute nakon nesreće su najbitnije.
Svim skijašima i borderima željnim skijanja izvan uređenih staza savjetujemo da upišu neki od brojnih lavinskih tečajeva na kojem će dobiti sve informacije o prepoznavanju i izbjegavanju kritičnih situacija. Također, praktični tečajevi daju i jako dobro temeljno znanje u traganju i spašavanju nakon nesreće.
