Lavanda je na otok stigla dvadesetih godina prošlog stoljeća, a prema dostupnim podacima, prvi grm ove biljke zasađen je 1928. godine. Zlatno razdoblje uzgoja bilo je 60-ih godina prošlog stoljeća, kada se lavanda na otoku uzgajala na 600 hektara zemlje i dobivalo se više od 20 tona ulja. Tradicija uzgoja lavande nastavlja se i danas.
Danas postoji oko 50 vrsta lavande, a najpoznatije su Lavandula angustifolia (prava lavanda) i Lavandula latifolia (širokolisna lavanda) i Lavandula hibrida. Svaka sorta ima specifične karakteristike – od mirisa do sastava ulja – što lavandu čini iznimno raznolikom i svestranom biljkom koja se može koristiti na mnogo načina, donoseći brojne koristi za zdravlje i ljepotu. Po vrtovima u Dalmaciji nalazi se uglavnom lavandin, Lavandula hybrida Rev. I. koja je bila i osnova za sadnju ove kulture na Hvaru.
Početak sadnje lavande u Hrvatskoj i na otoku Hvaru u Velom Grablju
U Hrvatskoj je prvi započeo sadnju lavande dr. Jakov Giaconi 1910. godine na Visu, a daljnju promidžbu za njezin uzgoj nastavljaju prof. A. Bradanović, direktor Trgovačke akademije u Splitu i ing. F. Tabain, agronom Zadružne matice u Splitu. Njihovo je djelovanje potaknulo Grabljanina Bartula Tomičića da 1928. godine na Hvaru prvi započne sustavno saditi lavandu i proizvoditi ulje od lavandina, što je zatim potaknulo i ostale sumještane i susjede na sustavan uzgoj lavande.
Te davne 1928. godine, još su se uvijek osjećale posljedice uništenja vinove loze od filoksere, koja je smanjila proizvodnju vina, glavnog otočkog proizvoda. Ujedno i Buhač, prirodni insekticid, koji se u Velom Grablju uzgajao i prerađivao od 1870., zbog konkurencije i izrade sintetskih preparata, nije izdržao niske cijene, a slično je bilo i s ružmarinom.
Upravo uslijed te gospodarske i socijalne krize 30-ih godina, lavanda, za koju je u to vrijeme tržište i primjena u kozmetici stalno rasla, udomaćila se u hvarskom krajoliku, čija su zemlja i podneblje, s puno sunca i svjetlosti, bili kao stvoreni za njezin uzgoj. Lavanda je otporna na sušu, a koze je ne brste zbog gorkog okusa lišća. Njena sadnja i uzgoj nisu zahtijevali posebnu radnu snagu i iskustvo, relativno je kratko vrijeme od sadnje do ploda, tri do četiri godine, a plasman proizvoda nije bio upitan i cijena je rasla. Sve su to razlozi zbog kojih je uzgoj lavande brzo prihvaćen.
Novi križanac, Lavandula hybrida Rev. II, budrovka, plava lavanda, pronađena 1948. godine, razlikovala se od do tada poznatih varijeteta po tamnozelenim listovima i izrazito plavim cvjetovima te je davala veće prinose i znatno kvalitetnije ulje.
Lavanda Budrovka (plava lavanda, modruja, čorno) dobila je naziv po prezimenu vlasnika polja „Vela Pazuha“ u Velom Grablju (okrenuto prema istoku, terasasto, na nadmorskoj visini od 350 do 370 metara) Nikoli Budroviću, gdje su se uzimali uzorci za znanstvena istraživanja. Analizom eteričnog ulja od lavandina s Hvara, na osnovi fizikalnih, kemijskih i kromatografskih metoda, zaključilo se da se eterično ulje od „budrovke“ može koristiti u medicinske svrhe umjesto prave francuske lavande, Lavandule vere D. C., jer ima sličan kvalitativni i kvantitativni sastav ulja, finog, specifičnog mirisa, koji nema zadah kamfora.
Najveći proizvođač na otoku Hvaru 50-ih godina bio je Lovro (Lorenco) Tudor (1894. - 1975.), iz Maloga Grablja. On je 1956. imao 280, a 1957. godine 503 kilograma lavandina ulja te je zaslužio nadimak „kralj od lavande“. Imao je zasađeno oko 50.000 busena lavande, na 230 motika zemlje, što je oko 10 hektara.
Budrovka je ujedno i vrlo medonosna lavanda pa je 1974. na otoku Hvaru proizvedeno 200 tona meda. Kako se ova vijest pročula, pčelari su masovno počeli dolaziti na otok i ondje na „pašu“ puštati pčele. Tada je Hvaru po jedinici površine imao najveći broj košnica u Europi i proizvodilo se 350 tona meda godišnje.
Mediteranska kraljica
U svijetu se 1966. godine proizvelo oko 800 tona lavandina ulja, a na otoku Hvaru tada se proizvodilo 75 do 80 tona, što je oko 10% svjetske proizvode lavande.
Proizvodnja lavande na Hvaru danas je znatno manja nego u prošlosti. Razlozi za smanjenje proizvodnje uključuju promjene u ekonomskim prioritetima, s većim fokusom na turizam, što je postalo glavni izvor prihoda za mnoge obitelji. Osim toga, mnoga polja lavande bila su uništena tijekom velikog požara 1997. godine i nikad nisu u potpunosti obnovljena.
Iako su polja lavande sada znatno manja, Hvar i dalje održava tradiciju proizvodnje lavande. Nekoliko lokalnih proizvođača i dalje uzgaja lavandu i proizvodi lavandino ulje, uglavnom za lokalnu prodaju i turističku ponudu. U posljednje vrijeme, postoji interes za obnovu lavandinih polja i povećanje proizvodnje, djelomično zbog rastuće potražnje za prirodnim i organskim proizvodima.
Osim ekonomskog aspekta, lavanda je postala i važan dio turističke ponude Hvara. Svake godine, tijekom ljetnih mjeseci, otok privlači turiste ne samo zbog prekrasnih plaža i povijesnih znamenitosti već i zbog mirisnih polja lavande koja pružaju jedinstveni doživljaj. Mnoge turističke ture uključuju posjete poljima lavande i demonstracije tradicionalne proizvodnje lavandinog ulja, što doprinosi očuvanju ove kulturne baštine.
U konačnici, iako je proizvodnja lavande na Hvaru danas daleko od svoje nekadašnje veličine, i dalje predstavlja važan dio identiteta otoka i ima potencijal za budući rast i revitalizaciju.
Jedinstveni festival
Pjover - Udruga za zaštitu i revitalizaciju Velog Grablja, Hvar, čini velike napore da zainteresira ljude za ponovnu sadnju lavande. Promoviraju to kroz razne manifestacije, a od 2009. organizatori su i Festivala lavande u Velom Grablju. Svake godine, otok Hvar oživi uz mirise i boje ove dragocjene biljke, a ovogodišnji 16. Festival lavande, koji se održava 12. i 13. srpnja 2024., obećava nezaboravno iskustvo za sve posjetitelje. Cijeli program pogledajte na https://visithvar.hr/hr/16-festival-levande
Bogata tradicija
Festival lavande na Hvaru posjetiteljima pruža jedinstvenu priliku da istraže ljepote unutrašnjosti otoka Hvara te otkriju prekrasne krajolike i bogatu kulturno-povijesnu baštinu. Miris i boja lavande, zanimljiva povijest, brojne blagodati njezine esencije ne prestaju očaravati ljude diljem svijeta.
Brojne blagodati lavande spominju se još u zapisima starih Rimljana preko kojih je ova biljka stigla i do Francuske i do Engleske, dok se Mediteranom proširila iz Grčke. Zanimljiv je podatak kako je najveći proizvođač svojedobno bila Engleska, ali tu poziciju unatrag nekoliko desetljeća preuzela je Francuska. Ova svestrana biljka kroz povijest se koristila u brojne svrhe – kulinarstvu, medicini, kozmetičkoj industriji. Rimljani su lavandu koristili za mirisne cvjetne kupke, vjerujući da čisti tijelo i um, a Francuzi je upotrebljavaju kao mirisni ekstrakt za sapune i parfeme.
Ljekovitost lavande i ulja od lavandina je višestruka. Njezino esencijalno ulje, bogato spojevima poput linalola i linalil acetata, ima brojne koristi te se često koristi u masažama za opuštanje mišića i umirivanje kože. Osim toga, aromaterapeuti koriste lavandu za smanjenje stresa, tjeskobe i nesanice, a njezina antiseptička i protuupalna svojstva pomažu u liječenju manjih rana, opeklina i uboda insekata. Lavanda također može ublažiti glavobolje i migrene te poboljšati cirkulaciju, a njezin miris djeluje umirujuće, čineći je popularnom u proizvodima za opuštanje i njegu tijela.
U kozmetici, lavanda je čest sastojak krema, losiona i sapuna zbog svojih hidratantnih i umirujućih svojstava. Lavandino ulje također pomaže u borbi protiv akni i upala kože. Njezini cvjetovi koriste se za pripremanje čajeva koji pomažu kod probavnih tegoba i nesanice, dok sušena lavanda, stavljena u vrećice, može osvježiti i zaštititi ormare od moljaca.
Sadržaj donosimo u suradnji s Turističkom zajednicom grada Hvara i udrugom “Pjover- za zaštitu i revitalizaciju Velog Grablja“
