Slava Zaobunđija rođena je 40-ih godina na rubu grada Đurđevca.
- Jedna od anegdota koju mi je ispričala je da zapravo ni ona ne zna je li joj ime Slava ili Slavica. U to vrijeme, kad bi se dijete rodilo, nije se odmah upisalo u knjigu rođenih i znalo bi doći do greške - priča njen unuk Marijan.
"To nam je svima bilo jako smiješno jer na pitanje: 'Kako se ti baka zapravo zoveš?', ona je kroz smijeh odgovorila da ni sama ne zna."
U 8. razredu osnovne škole je nažalost ostala bez majke. Njen otac se nešto kasnije ponovo oženio. Ona je krenula u školu za medicinske sestre u Mlinarskoj.
Bila je posebna jer je sve prijatelje i poznanike podsjećala na popularnu Jackie Kennedy.
- Sve prijatelje, poznanike pa čak i ljude koje nije poznavala, izgledom je podsjećala na Jackie - Jacqueline Kennedy. Tako je i dobila nadimak Žaklina. Naš obiteljski prijatelj, njezino krsno kumče, Velimir Piškorec, dugogodišnji profesor germanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, nazvao ju je Žaklina u svojoj pjesničkoj zbirci "Trinajsto prase" - priča njen unuk.
Krajem osnovne, a početkom srednje škole upoznala je mog djeda, kaže nam Marijan i nakon završene srednje medicinske škole, udala se za njega i postala Slava Pavin.
- Radila je u Domu zdravlja u Đurđevcu kao medicinska sestra. Ljeti je pomagala mome djedu vršiti žito na poljima Podravine. Kako su djed i baka imali imanje i domaće životinje, smjena u ambulati nikada nije bila bakina zadnja, zamijenili bi je ratarski, vinogradarski i kućni poslovi, briga o djeci i djedovim roditeljima. Bila je neumorna!
U pet ujutro se budila da pripremi sve kako bi u sedam sati bila na svom radnom mjestu, a njen produženi radni dan završavao bi oko jedan ujutro. Uz sve to, kao izvanredni student, 1975. godine završila je Višu medicinsku školu u Beogradu.
- Ipak, s vremenom, njeno zdravstveno stanje bilo je narušeno te je 1998. godine operirala srce. Nakon toga, preživjela je još nekih šest ili sedam infarkta i puno predinfartknih stanja. Nastavila je raditi sve do redovne penzije - kaže, pa dodaje kako je već bio dovoljno velik da bi se sjećao njenih godina prije penzije.
- Kad god bih boravio kod njih na praznicima ili čuvanju, djed i ja smo svaki dan išli po nju na posao. Zadnju godinu njenog života živjela je sa 30 posto rada srca, što ju nije sprečavalo da radi stvari za koje joj je rečeno da strogo ne smije. Penjanje po stepenicama, dugo stajanje, peglanje, kuhanje, bilo kakvi radovi koji bi nama bili kao od šale, nekome s takvim srčanim stanjem su kao nama da trčimo uzbrdo, u trenirci, na 35 stupnjeva.
Preminula je prošle godine u 72. godini života.
- I pored snažne želje i volje za životom, ogromnog srca i puno razumijevanja za sve nas, od najmanjih do najvećih, uprkos našem vjerovanju da se to našoj baki neće dogoditi, srce je postalo stvarno preslabo i nije nam je htjelo ostaviti još malo.
Marijan je fotografiju svoje bake objavio u Facebook grupi Zakaj volim Zagreb. Fotografija je u kratkom roku prikupila više od 1,5 tisuću lajkova, a ispod se u komentarima dogodilo i nešto neočekivano. Naime jedna je članica grupe primijetila kako je žena sa slike njena ujna Slavica iz Đurđevca i shvatili su kako su ona i Marijan, Slavin unuk - rod, a da se nikada nisu ni upoznali.
Upoznajte Sanju, ona je lovkinja, bajkerica, ali i strastvena kolekcionarka Barbie lutaka:
