Studentica sam druge godine medicine, no čini se da sam “zapela”. Već drugi put ponavljam godinu i mislim da je neću proći. Stalno čujem oko sebe kako sam strašno negativna; da sam pesimist i da, ako nastavim tako, neću završiti faks. Ne želim biti pesimist, ali gledajući sebe i oko sebe, vidim samo težinu i muku u učenju i polaganju ispita. Ne želim odustati od fakulteta iako sam razmišljala da se prebacim.
Znam što želim biti kada završim faks, samo ne znam kako da si trenutno pomognem.
Karla
Ljudi nisu uvijek svjesni da sabotiraju sami sebe jer se posljedice njihova ponašanja ne vide trenutno nego se najbolje uočavaju kroz neko vrijeme, osobito kada je u pitanju postizanje dugoročnih ciljeva. Samosabotaža je svako ponašanje, misao, emocija ili reakcija koja vas sprečava u postizanju cilja, onog što svjesno želite. Ona se može pobijediti tako da se prekine obrazac koji negativno utječe na postizanje cilja.
Kada ponašanje ljudi nije usklađeno s onim što tvrde, tri su mogućnosti:
1. Oni to zapravo ne žele.
2. Žele, ali postoje skrivene prednosti sadašnjeg stanja koje bi mogli izgubiti.
3. Žele, ali ne vjeruju da je to moguće ili prikladno za njih.
Često nismo svjesni automatskih misli koje nas mogu ograničavati u ostvarenju naših ciljeva. One su automatske, specifične, diskretne poruke i bez obzira na to koliko su iracionalne, njima se gotovo uvijek vjeruje.
Osam je tipova iskrivljenog mišljenja:
1. To je uvijek tako! Ako se nešto loše dogodi jedanput, očekujete da se to dogodi ponovo
2. Etiketiranje. Zbog samo nekoliko stvari o osobi ili događaju, mislite da je osoba ili događaj negativan
3. Centrizam. Mislite da je sve što drugi kažu ili naprave neka vrsta reakcije na vas
4. Filtriranje. Mislite samo negativne stvari u i ignorirate svaku pozitivnu stvar
5. Crno-bijelo mišljenje
6. Čitanje misli. Zamišljate da “znate” što ljudi misle i osjećaju
7. Očekujete katastrofu. Možete percipirati problem i početi razmišljati “Što ako...?”
8. Trebaš i moraš. Vlastiti kompleti pravila o tome kako bi se vi i ostali trebali ponašati. Četiri su načina reduciranja negativnih misli: Dajte negativnim i iskrivljenim mislima neki argument!
Zapitajte se: koji je pravi dokaz za ovu misao ili uvjerenje? Koji su drugi načini na koji mogu gledati istu stvar? Što mogu promijeniti? Fokusirajte se na promjenjivo, specifično i neosobne uzroke. Posljedice: Što bi se dogodilo da su moje negativne misli točne? Korisnost: Je li korisno za mene da imam te negativne misli?
S.U.P.E.R. racionalno mišljenje:
S (SITUACIJA): Profesor mi je postavio pitanje. Nekako sam znao odgovor, ali sam bio previše zbunjen. Pocrvenio sam i rekao da je bolje da pita nekog drugog.
U (UVJERENJE): Zašto se nikad ne mogu snaći u važnom trenutku? Ponašam se poput idiota kad je pozornost usmjerena na mene.
P (POSLJEDICA): Osjećao sam se osramoćeno. Do kraja dana jedva sam se koncentrirao na ono što je rečeno na predavanju. Siguran sam da svi misle kako sam glup.
E (REDUCIRANJE I ELIMINIRANJE): Ostali nisu pridavali važnost tome. Naravno da nisam idiot. Bilo je dosta situacija kada sam pravilno odgovorio. Ovo me potaklo na preispitivanje sebe (korisno gledanje na situaciju).
R (REAKTIVIRANJE) Još uvijek se osjećam glupo zbog situacije, ali ne osramoćeno.Čak i da se ponovi, neću reagirati na tako katastrofičan način.
Samosabotaža može postati svakodnevica iz koje se teško izvući. No samim time što postajete svjesniji negativnih uvjerenja i razmišljanja možete te učinke smanjiti.
>>Uspješni vođe inspiriraju i motiviraju ljude, no da biste vodili druge, trebate znati voditi sebe
>>Kako od djeteta stvoriti uspješnog čovjeka? Domaća zadaća za roditelje u 8 koraka
