Ove subote će na otoku Pagu biti održana humantarna utrka pod nazivom “Ostani bez daha za plućnu hipertenziju”. Ovakav način obilježavanja osmišljen je sa ciljem da sportaši ostanu bez daha prilikom sporta, na način kako oboljeli ostaju bez daha prilikom najmanjih napora, pa i u stanju mirovanja.
Utrka će biti organizirana uz pomoć TZ Grada Paga, kluba Run Croatia, Zaklade Hrvatska kuća disanja, Hrvatskog torakalnog društva te udruge Plava krila koja okuplja oboljele od plućne hipertenzije u Hrvatskoj. Organizatori ovim događanjem žele podići svijest o ovoj rijetkoj i teškoj progresivnoj bolesti koja ukoliko se ne liječi, uzrokuje invalidnost I smrtnost u roku od nekoliko godina.
Prema riječima prof.dr.sc. Marka Jakopovića iz Hrvatske kuće disanja, medicina je uspjela napraviti velik napredak u liječenju plućne hipertenzije. “Postoje brojne terapijske mogućnosti, a život pacijenata, kao i kvaliteta života, zahvaljujući napretku medicine znatno je duži. Iako je riječ o neizlječivoj bolesti, kvalitetnim i sustavnim liječenjem je moguće istu zaustaviti te omogućiti pacijentima dulji i kvalitetniji život”.
Plućna hipertenzija je bolest povišenog tlaka u plućnim žilama koje zbog promjena uzrokovanih ovom bolešću postaju neelastične. Krv ne može kvalitetno cirkulirati i dolazi do slabijeg rada pluća i manjka kisika u organizmu. Oboljeli se suočavaju s problemima prilikom najmanjih napora. Onemogućene su im svakodnevne životne aktivnosti. I najmanji napor poput primjerice pranja posuđa, usisavanja ili penjanja po stepenicama uzrokuje velike zdravstvene probleme. Osobe koje pate od ove bolesti naizgled djeluju zdravo i često se događa da ih okolina percipira kao lijene ljude koji ne žele obavljati određene poslove.
Prema zadnjem popisu u Hrvatskoj ima nešto manje od 200 osoba oboljelih od ove rijetke bolesti, no pretpostavlja se da ih još mnogo više živi s njom i ne znajući da je ima. Iako Hrvatska ima vrhunske stručnjake za liječenje plućne hipertenzije u Klinici za plućne bolesti Jordanovac, problem predstavlja činjenica da obiteljski liječnici rijetko prepoznaju simptome. Nažalost, upravo je to je problem pri liječenju i prevenciji jer je ključno na vrijeme početi liječenje kako bi se spriječio razvoj bolesti i pogoršanja koja dovode i do invalidnosti i u konačnici smrtnosti.