U ovome trenutku na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu vode se čak 1474 brakorazvodna postupka. Tijekom ove godine sud je zaprimio 1386 predmeta. Nešto više od polovice brakova završava tako da jedan od partnera podnese tužbu za razvod (ove bilo ih je 718), dok u preostalim slučajevima (njih 668) brakovi završe sporazumnim zahtjevom da se razvrgne bračna zajednica.
>>Dvije i pol godine torture, ali njih troje napokon su tu!
Glasnogovornica Općinskog suda u Zagrebu, Nives Šimunović kaže da se supruzi koji imaju djecu najčešće dogovore s kim će dijete živjeti nakon razvoda. Roditelji se pretežito dogovore da djeca nakon razvoda žive s majkom, a mali je broj roditelja koji postignu dogovor da djeca žive s ocem.
No, tamo gdje dogovora nema, već i otac i majka traže skrbništvo, u pravilu slijede dugotrajni postupci u kojima sudovi provode brojne dokaze, od saslušanja stranaka, prikupljanja mišljenja i prijedloga Centra za socijalnu skrb, provode se vještačenja psihijatra i psihologa.... Dok razvodi kod kojih postoji dogovor o skrbništvu za djecu traju svega nekoliko mjeseci, borba za skrbništvo traje više godina.
Sve je više očeva koji tvrde da su u postupcima za dodjelu skrbništva diskriminirani, da su žrtve predrasuda kako je prirodnije i bolje da se djeca povjere majci, ističu da su u neravnopravnom položaju jer centri za socijalnu skrb pogoduju majkama, da im se ne vjeruje i traži od njih da svaku izjavu višestruko dokazuju dok se unaprijed uzima kao istina sve što izgovore majke.
O tome smo razgovarali sa četiri oca i prenijeli njihovu stranu priče (koja bi iz kuta majki vjerojatno izgledala ponešto drukčije). Zajedničko im je da s majkama svoje djece nisu postigli dogovor o brizi za djecu te da godinama s institucijama i nesuđenim životnim suputnicama vode bitku za skrbništvo, kao i da osjećaju nepravdu.
Prijava za otmicu
- Možete biti najispravniji na svijetu, ali ste uvijek krivi - počeo je svoju priču Robert Kramer, čiji je brak doživio krah nakon godinu i pet mjeseci. Njegova djevojčica tada je bila stara 14,5 mjeseci, a sada ima gotovo tri godine. Kramer još uvijek nije službeno razveden nego i dalje obilazi sudove, Centre za socijalnu skrb i bori se za skrbništvo.
- Moj brak je završio tako da je majka bez ikakvog prethodnog dogovora otišla u malo mjesto, udaljeno 100 km od Zagreba k svojim roditeljima. Odvela je našu kćer i podnijela zahtjev za razvod - kaže Kramer. Pripovijeda da je dijete mogao viđati dva puta tjedno, ali pod uvjetom da automobil parkira u dvorište koje bi se potom zaključalo. - Nisam ulazio u kuću nego bi se s djetetom igrao u dvorištu, a kad majci nešto ne bi bilo po volji, naprosto bi mi iščupala dijete - žali se Kramer.
Kaže da je tražio da sud donese privremeno rješenje o tome s kim će dijete živjeti i kakvi će biti kontakti s drugim roditeljem, te podnio zahtjev da se skrbništvo dodjeli njemu.
Prvo ročište za privremenu mjeru bilo je održano koncem listopada 2007. godine. Kramer kaže da ga je vodila sudska savjetnica kojoj je bilo predočeno mišljenje Centra za socijalnu skrb koje se temeljilo na neprovjerenim optužbama majke da se ne brine za dijete. Drugo ročište za privremenu mjeru bilo je zakazano tek u svibnju 2008. godine.
U međuvremenu su se nagomilale frustracije. Jedna od snažnijih je bila što je kćer između Božića i Nove godine na svega jedan dan mogao dovesti kod sebe u Zagreb, a sve je kulminiralo u veljači 2008. godine kada se djevojčica razboljela. Tada je dijete zadržao kod sebe.
- No, majka je željela silom odvesti dijete, ali joj nisam dao i došlo je do nasilja - kaže Kramer i dodaje da je nakon tog incidenta majka njega prijavila za otmicu (prijava je bila odbačena), a on je nju pokušao prijaviti u Centru za socijalnu skrb, ali službenica nije, kaže, željela ni čuti da je istučen.
Na kraju je sud po privremenoj mjeri djevojčicu dodijelio na skrb majci, a on ju je mogao viđati utorkom i četvrtkom od 15 do 19 sati, dakle bez vikenda i godišnjih odmora.
Dijete je sretao u zaključanoj zgradi Centra za socijalnu skrb malog mjesta u koje je odselila majka.
Igrali smo se u uredu u kojemu su bila dva radna stola, uredski ormari i svega dva metra čistog prostora na podu. Nakon mjesec dana vidio sam da dijete pati. Ma, koliko je zaigravao, čitao joj, pričao, vidio sam da želi van iz tog prostora - kaže Kramer, koji je nakon toga ponovno odveo dijete u Zagreb. Opet su slijedile prepiske sa sudom, Centrom za socijalnu skrb... Trenutačno je djevojčica kod njega.
Pravobraniteljica za djecu, Mila Jelavić kaže da se tijekom 2008. godine u njen ured javilo ukupno 165 stranaka s pritužbama na provođenje odluke suda o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i odluke o susretima s roditeljem kojemu dijete nije povjereno na skrb.
- Među podnositeljima prijava bilo je 83 očeva, dakle 50 posto, dok drugu polovicu čine majke, bake, institucije i ostali - kaže dječja pravobraniteljica, navodeći da taj podatak upućuje na zaključak da se u većini slučajeva upravo očevi obraćaju njenom Uredu zbog kršenja prava na zajedničku roditeljsku skrb. No, zato što ipak nema egzaktne podatke, Jelavić se ne usuđuje zaključiti da su očevi po ovome pitanju u nepovoljnijem položaju.
Socijalci navijaju za majke
Petar Kanižaj kaže da je isprva mislio kako će se njegov slučaj svrstati u skupinu sretnika koji su se uspjeli civilizirano i sporazumno razvesti te dogovoriti oko srkbi za dijete. - Vjenčali smo se koncem 2005. godine, a koncem 2007. smo shvatili da nam brak ne funkcionira i počeli razgovor o razlazu.
U veljači 2008. definirali smo da se razvodimo, a da će naša kćer koja ima četiri godine ostati sa mnom budući da imam podršku roditelja - ispričao je Kanižaj, dodajući da je tako bilo do lipnja kada je majka bez ikakva upozorenja nakon susreta s kćeri uzela dijete, ugasila mobitel i zadržala je cijeli vikend. U ponedjeljak je, kaže Kanižaj, otišla u Centar za socijalnu skrb i prijavila da dijete živi s njom mjesec dana, a oca optužila da je nasilnik.
Na kraju su se sporazumjeli da dijete bude dio vremena kod jednog, a dio kod drugog roditelja. - Tako je to bilo dok na Facebooku nije objavila fotografiju naše gole kćeri, a ispod toga su bili lascivni komentari.
Molio sam je mjesec dana da to skloni, a onda sam to ispričao odvjetnicima, te po njihovom savjetu prijavio Državnom odvjetništvu - kaže Kanižaj koji je istu stvar prijavio i Centru za socijalnu skrb. Po njihovu savjetu majci više nije dao da odvodi kćer.
Prvo ročište za razvod imali su 1. prosinca prošle godine. Kanižaj je na njemu podnio zahtjev za određivanje privremene mjere po kojoj bi kćerka bila s njim. Njihovim se slučajem bavio jedan centar, sud je odredio drugi, a trećemu je Kanižajeva supruga prijavila da joj sprečava susrete s kćeri. - Prešutjela je incident s objavom gole fotografije, kao i da me fizički napala kad sam joj rekao da ne može odvoditi dijete, te da je pritom kćer bacila na kauč, da je dijete palo i slomilo ključnu kost – kaže Kanižaj i dodaje da je majka bila u prekršajnom zatvoru, te da je na osnovi toga i gole fotografije tražio privremeno skrbništvo.
No, na ročištu sazvanom u ožujku ove godine sud se poveo za mišljenjem Centra za socijalnu skrb koji, unatoč tome što je majka zbog obiteljskog nasilja osuđena na 40 dana zatvora uvjetno, smatrao da njoj treba dati privremeno skrbništvo. Kanižaj se žalio, a Županijski je sud tu odluku ukinuo u lipnju ove godine, no Općinski građanski sud u Zagrebu početkom listopada ipak donosi konačnu odluku kojom određuje da će djevojčica živjeti s majkom.
Prema podacima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za prošlu godinu 63 posto roditelja se uspije dogovoriti o daljnjoj skrbi za dijete nakon razvoda, dok se u 37 posto slučajeva spore oko skrbništva.
U tim spornim slučajevima Centri za socijalnu skrb u svega 23 posto slučajeva predlažu da dijete dalje živi s ocem, dok u 77 posto predlažu da se povjeri majci. Ovi podaci poklapaju se s tvrdnjama očeva koji su iznijeli svoja iskustva iz brakorazvodnih parnica i optužili sudove i Centre za socijalnu skrb za pristranosti i protežiranja majki.
No, psihijatar dr. Nenad Jakušić iz Centra za zaštitu mentalnog zdravlja u Dječjoj bolnici u Zagrebu kaže kako do treće godine života uopće ne bi trebalo biti dvojbe oko toga da dijete bude s majkom.
- U prvoj godini života djeteta ono je u simbiozi s majkom, a sve do treće godine više je orijentirano na majku i ona je važnija figura - kaže dr. Jakušić i dodaje da od treće godine otac postaje djetetu sve važnija “figura”, a pritom oca na specifičan način doživljavaju dječaci, a na specifičan djevojčice.
Ta faza traje do šeste godine života djeteta i vrlo je osjetljiva. Dr. Jakušić smatra da je u redu što su Centri za socijalnu skrb skloniji djecu u toj fazi povjeriti majkama, ali podvlači iznimnu važnost čestih kontakata i s ocem.
Tužno ljeto bez sina
U skladu s mišljenjem dr. Jakušića svoju situaciju promatra i Oliver Čanić čiji sin sada ima tri godine i sedam mjeseci. Čanić kaže da je konzumirao podosta strane stručne literature i doznao da su za normalan razvoj djece čiji su roditelji rastavljeni bitne dvije stvari. Prva je stalna dostupnost oba roditelja, a druga da roditelji zajednički donose odluke koje se odnose na dijete.
Čanić je dobio dijete u kratkoj ljubavnoj vezi i sada se bori za više susreta sa sinom. Koncem studenog 2007. godine majka je podnijela tužbu za određivanje kontakata s djetetom i povišenje uzdržavanja, a do danas nema konačne sudske odluke. Glavna rasprava bila je u svibnju ove godine.
Na njoj je bilo predočeno mišljenje Centra za socijalnu skrb koji je zaključio da su potrebni učestaliji kontakti s ocem. Majka se nije protivila mišljenju centra, a sutkinja je donijela rješenje kojim određuje ročište za objavu odluke za dva tjedna.
Kad je došao red na objavu odluke sutkinja je, Čanić kaže, iz samo njoj poznatih razloga, savjetovala majku da podnese novu tužbu te zakazala novu raspravu za 1. prosinca ove godine. Majka je i podnijela tužbu za alimentaciju, a sutkinja je spojila predmete. - Smatram da je sutkinja pristrana jer savjetuje jednu stranu i odgađa donošenje odluke. Meni je pak rekla kako ni ovo ljeto neću biti s djetetom na godišnjem odmoru – žali se Čanić, koji je podnio zahtjev za izuzećem sutkinje, ali smatra da su male šanse da se postupi po njemu.
Posredovanjem Županijskog suda podnio je i zahtjev za suđenje u razumnom roku. Postupak je pokrenut kada je dijete imalo 18 mjeseci, a sada ima 3 godine i 7 mjeseci. Otac ga može vidjeti tri puta tjedno, ali ne može prespavati kod njega, niti može s njim provesti ljetni ili zimski godišnji odmor. - Sina viđam tako da dođem pred zgradu u kojoj živi s majkom, uzmem ga i vratim u točno određeno vrijeme.
Utorkom i četvrtkom možemo se vidjeti od 16.30 do 19.30, a nedjeljom od 11 do 17 sati – kaže Čanić, dodajući kako ga ova situacija frustrira jer se taman počne igrati s djetetom, a već ga mora spremati i vraćati. Nema odgovor na pitanje zašto se ne mogu još igrati, i zašto ne može prespavati kod tate. - Ima očeva koji se ne žele brinuti o djeci, no zašto institucije kažnjavaju nas koji želimo adekvatno sudjelovati u skrbi o djeci? - pita se Čanić.
Iz licnog iskustav govorim. Moj brat se je meni kleo da nije tukao zenu a ja mu nisam verovao !!! Ona je izlazila na Balkon i vikala UPOMOC oce da ma ubije !!!! Policija dodje i zabrani mom bratu naa 100 m da se primakne stanu. Nakon smrti mog brata ona nam je priznala da je lagala policiju u vezi tuce !! Na osnovu dokumenata koje sam kasnije pronaso moj brat je preko 7000 eura samo Advokatima platio da bi dobio dete !!!! Danas je ona i dete olupina amoj brat ni kriv ni duzan umro od tuge !!!