Žena koja je odrasla u amiškoj zajednici s 18 braće i sestara otkrila je kako se nije šišala niti tuširala 19 godina. Lizzie Ens (38) odrasla je u strogoj amiškoj zajednici okružena svojom braćom i sestrama, ali je uvijek osjećala da ne pripada tamo. Nije imala struje ni vode, morala je sama šivati odjeću i nije smjela šišati kosu. Lizzie je otišla s 19 godina kada je njezin tadašnji dečko, iz druge amiške zajednice, pobjegao i pomogao joj učiniti isto, prenosi Mirror.
Otišla je sa samo 20 dolara i zaposlila se kao peračica posuđa kako bi se mogla integrirati u moderno društvo. Njezin je život sada potpuno drugačiji i smatra da je njen način života tijekom odrastanja bio lud. Lizzie, praktičarka funkcionalne prehrane, iz Phoenixa, rekla je: 'Nismo imali struje ni vode. Nismo imali tuševe. Nikada se nisam ošišala prije nego što sam otišla - to je bilo nadrealno. Odmalena sam znala da neću biti tamo cijeli život. Znala sam da ne pripadam'.
VEZANI ČLANCI:
Lizzie je dio jednog od tri para blizanaca u svojoj obitelji od 19 djece - najstariji sada ima 47, a najmlađi 25 godina. Rekla je: 'Imali smo rivalitet između braće i sestara, ali općenito bili smo bliski. Svako jutro za doručak smo kuhali za 20 ljudi. Kuhaš za vojsku tri puta dnevno'. Od svoje pete godine Lizzie bi obavljala kućne poslove, čistila i muzla krave.
Rekla je: 'Od malih nogu nas uče kako marljivo raditi. Sami smo uzgajali svoje voće i povrće i imali životinje za meso'. Lizzie je rekla da je njezina zajednica bila vrlo stroga i kontrolirala je što nosi. Dodala je: 'Morale smo same sašiti svoje haljine i morale su nam se spuštati do gležnjeva. Naša kosa morala je biti pokrivena i nije se moglo šišati'.
GALERIJA: Nevjerojatne sličnosti: Možete li reći koja je na fotografiji majka, a koja je kći?
Nisu imali kupaonice i umjesto toga morali su ići u pomoćne zgrade kako bi koristili toalet i novine ili časopise umjesto toaletnog papira. Lizzie je rekla: 'Nismo imali unutarnji vodovod pa nismo imali ni tuševe. Istuširala sam se tek nakon što sam otišla'. Kao tinejdžerica Lizzie je počela preispitivati pravila svoje zajednice. Rekla je: 'Od svojih mladih tinejdžerskih godina obraćala sam pozornost na stvari koje se događaju u vanjskom svijetu. Puno sam ispitivala. Muškarci su smislili pravila, a žene su ih se morale pridržavati. Nisam se mogla pomiriti s tom hijerarhijom'.
Lizzie je hodala s dečkom iz druge amiške zajednice kad je od njega primila pismo u kojem je pisalo da je pobjegao. Rekao joj je da je može pokupiti te noći uz cestu ako i ona želi otići. Otišla je u krevet i ostavila poruku prije nego što se popela na krov i skočila u svoju slobodu. 'Sjedila sam na krovu razmišljajući kako ću skočiti', prisjetila se, 'Skakala sam svojoj slobodi i sudbini. Doskočila sam i pobjegla'.
VEZANI ČLANCI:
Lizzie se uspjela povezati s bivšim amiškim parom koji joj je dopustio da ostane kod njih i pomogao joj da dobije broj socijalnog osiguranja kako bi mogla pronaći posao. Lizzie je imala 20 dolara sa sobom koje je iskoristila za svoju prvu odjeću i frizuru. Dodala je: 'Odrezala sam kosu iz pobune. Bio je to veliki kulturološki šok. Morate odučiti o nizu stvari. Ta dekonstrukcija onoga što ste radili cijeli život ne nestaje samo tako'.
Lizzie je odlučila 'prigrliti' svoje putovanje i zaposlila se kao peračica posuđa prije nego što je postala osobna trenerica, a zatim se prebacila na holističko zdravlje i pokrenula svoj posao. Troje Lizzienih brata i sestara također je otišlo, ali ona godinama nije razgovarala s većinom svoje obitelji. Rekla je da se vraća svojoj prošlosti: 'Prihvaćam svoj život. Moj život je uvelike drugačiji. Osvrnem se unatrag i shvatim da je to ludo'.
Za sebe kaže da je tradicionalna: 'Provodim 5 sati dnevno u kuhinji, dok moj suprug odmara!'
Amish tinejdžeri obično donose odluku hoće li ostati u zajednici ili otići u vanjski svijet u dobi od 16 do 21 godine, tijekom razdoblja poznatog kao Rumspringa. U tom razdoblju dopušteno im je iskusiti život izvan zajednice prije nego što odluče hoće li se krstiti i potpuno posvetiti amish načinu života. Odluka je značajna jer krštenje predstavlja cjeloživotnu obvezu prema crkvi i vrijednostima zajednice.