Iako je priroda već naveliko pošandrcala pa u Dalmaciji ponegdje cvjeta i brnistra, čiji su mirisni grmovi puno uobičajeniji u svibnju, prvi pravi vjesnici proljeća, dok sve ostalo u pravilu drijema, mirisni su i otrovni kukurijeci koji su već preplavili hrvatske tržnice. Prvi koji u siječnju obično izviri iz snježnog pokrivača (koji ove godine kasni) velecvjetni je crni kukurijek, za kojega bi se dalo zaključiti da je crnih cvjetova. No latice su mu snježnobijele pa se naziva i snježnicom. Zapravo mu je crn samo korijen.
Obično cvate do kraja ožujka i strogo je zaštićen, međutim, to očito ovih dana ne smeta nekim zagrebačkim “kumicama” koje buntove predivnih cvjetova prodaju u bescjenje, a njihova populacija u prirodi postaje sve rjeđa.
Najpoznatija snježnica
Sve vrste kukurijeka potencijalno su otrovne jer sadrže različite glikozide, poput heleborina, helebrina i heleboreina. Stoga nije čudno što im latinsko ime Helleborus potječe od grčke riječi helein (ozlijediti, ubiti) te bora (hrana), što bi se moglo prevesti kao smrtonosna hrana. U Ministarstvu zaštite okoliša i energetike kažu kako je rod kukurijeka (Helleborus) zavičajan u Europi, a najraznolikiji je na području Balkana.
– Upravo zbog toga kukurijeci su dobro zastupljeni u Hrvatskoj, a prema bazi podatka Flora Croatica, nalazimo 14 vrsta i podvrsta kukurijeka, s brojnim varijetetima i formama. Pojedine vrste imaju ograničeno područje rasprostranjenosti, ali su kukurijeci općenito rasprostranjeni u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, duž Dinarida, u Gorskom kotaru i Lici, u Istri i na kvarnerskim otocima te u Slavoniji – ističu. Od četrnaest vrsta i podvrsta strogo je zaštićeno šest vrsta kukurijeka, crnocrveni, hercegovački, krški, velecvjetni, mirisavi i hrvatski kukurijek – Helleborus croaticus Martinis, koji je rasprostranjen na Banovini, u Moslavini i Slavoniji.
Ima endema, ali...
U Hrvatskoj i susjednim područjima opisano je nekoliko endemičnih vrsta, međutim, one se smatraju dvojbenima jer se ne mogu jednoznačno determinirati, objašnjavaju. Strogo zaštićene vrste zabranjeno je skupljati iz prirode, osim u iznimnim slučajevima (za znanstvena istraživanja i sl.), za što je potrebno ishoditi dopuštenje Ministarstva. Pravna osoba koja bere, reže, iskopava, skuplja ili uništava jedinke strogo zaštićenih biljaka iz prirode, kao i njihove razvojne oblike, po zakonu se može kazniti u iznosu od 25.000 do 200.000 kuna, a fizička osoba sa 7000 do 30.000 kuna. Za skupljanje kukurijeka koji nisu zaštićeni potrebno je pak ishoditi dopuštenje Ministarstva. No danas se brojne vrste kukurijeka koriste u hortikulturi, a riječ je o niz hibrida najrazličitijih boja i nijansi koji su nastali zahvaljujući tome što se kukurijeci vrlo lako križanju.
Galerija: Lijepi, mirisni - i opasni
Stari Grci kukurijek su navodno koristili za liječenje ludila, ali i za vrlo djelotvorno i brzo trovanje neprijatelja. Neki povjesničari misle kako je Aleksandar Makedonski umro od prevelike doze kukurijeka s obzirom na to da su ga u malim dozama od davnina tretirali kao lijek za neke bolesti. Po jednoj legendi, kukurijek zvan božićna ruža anđeoskog je podrijetla. Zbog uplakane djevojke koja je došla vidjeti tek rođenog Isusa pa se, ugledavši zlato, mirise i tamjan koje su mu donijela tri mudraca, rastužila jer mu ona nije donijela ništa, anđeo je lupio krilima o zemlju iz koje su brzo iznikli krupni bijeli cvjetovi kukurijeka. I tako je zauvijek na zemlji ostavio komadić raja.
Ne treba nam neprijatelj, sami smo u stanju kvalitetno i uspješno uništiti sve što imamo.