S obzirom na to da u Crikvenici ljeti radi milijun i pol nemaštovitih, dosadnih restorana čiju ponudu obično nazivamo i konfekcijom, bio je red da svratimo i u jedan takav. U centru uz šetalište gdje restoran u restoran tuče, češe se ramenima, a u predsezoni se njihovi vlasnici zbog proširenja terasa vjerojatno i mlate, teško ih je promašiti.
Ponuda je manje-više ista. One odvratne slike hrane razvučene uz terase i ovdje dižu želudac. Brojevi pod njima nepismenima olakšavaju izbor. Već zamišljam Hansa, Gertrudu i njihovu djecu. "Djeci broj 4 i 9, a nama 8 i 5. Plus bocu mineralne". Uživio sam se. U špageteriji "Daf" naručio sam broj 4. Pizzu. Zagrebačku. I oduševio se. Konobarica Branka bila je krasna, pizza sjajna, a račun od 48 kuna za hranu i 10 za čašu piva i više nego recesijski prihvatljiv. Je li došlo vrijeme za revidiranje mojih stavova o konfekciji? Možda i jest, ali od novčane kazne za postavljanje onih slika hrane – ne odustajem.
