Emocionalno sigurni ljudi osnaženi su, samopouzdani i osjećaju se ugodno u vlastitoj koži. Hodaju svijetom s autentičnošću i uvjerenjem i rade ono što im je značajno, otkrio je psiholog školovan na Harvardu, te dodao da ih ovaj osjećaj samopouzdanja čini sposobnijima da upravljaju sukobima i da budu ranjivi s drugima, uglavnom zato što ne traže vanjsku potvrdu, piše CNBC.
Sposobnost opažanja, razumijevanja i upravljanja vlastitim emocijama drugih ključ je za vedriji i svjesniji život. Bez ovih sposobnosti, koje suvremena psihologija objedinjuje pod oznakom 'emocionalna inteligencija', bili bismo prepušteni na milost i nemilost svojim emocijama, ne bismo se mogli usredotočiti na svoje ciljeve, prepustili bismo se trenutku. No, kako istrenirati ovu emocionalnu inteligenciju? Kako možemo bolje upravljati odnosom sa sobom i onima oko nas?
VEZANI ČLANCI:
Hvala: Čini se kao očita riječ, jer nas roditelji od malih nogu uče reći “hvala” kao oblik društvene konvencije, ali što ta riječ zapravo znači? Koliko puta doista osjećamo zahvalnost prema gesti učinjenoj prema nama i izražavamo li tu emociju iskreno? Ovo nije čin puke kurtoazije, već način da se približite drugome koji se prema nama postavio pozitivno, što može dovesti do zdravijeg i iskrenijeg odnosa.
Žao mi je: Kao i sa zahvalama, čak i pokazivanje žaljenja prečesto je društvena konvencija lišena osjećaja i prave empatije. Svaki put kad kažemo “Žao mi je”, pokušavamo se stvarno staviti u kožu druge osobe: zamislimo da smo u njihovoj poteškoći, da se moramo suočiti s njihovim problemom, zapitajmo se kako bismo se osjećali da smo na njihovom mjestu. Ova promjena perspektive ne samo da će vaše riječi učiniti autentičnijima i iskrenijima, već će vam također omogućiti da ponudite konkretnu pomoć onima koji su u poteškoćama.
Kako si? I u ovom slučaju govorimo o izrazu koji je postao konvencija, koji je izgubio svoje izvorno značenje i koji se pojavljuje gotovo kao formula pozdrava. Pitajući “Kako si?” ili “Kako se osjećaš?” dobivamo odgovor koji bi mogao odati postojanje problema, a time ćemo pokazati brigu za našeg sugovornika. Potrudite se obratiti pozornost na odgovor koji dobijete i staviti se u tuđu poziciju pokazujući iskrenu empatiju.
Osjećam se ovako....: Često se bojimo izraziti svoje osjećaje i emocije verbalno, jer strahujemo da ih drugi ne razumiju ili da će čak u njima pronaći materijal da nas ismijavaju. Ali reći što osjećate, razloge zašto ste zabrinuti ili zbunjeni, podijeliti svoje emocije s onima oko vas, uvijek treba činiti bez straha. Ova praksa dovodi do dvije prednosti: s jedne strane, vaša duša će biti oslobođena tereta, s druge strane više taj teret nećete morati nositi sami.
Možeš li bolje objasniti? Koliko puta mislite da ste u pravu i niste voljni poslušati što vam drugi imaju za reći? Ovakav stav zatvorenosti i nepropusnosti za svijet dovodi vas do toga da budete ograničeni, a u isto vrijeme da doživljavate osjećaje ljutnje i frustracije prema drugima. Naprotiv, biti u stanju uspostaviti miran i konstruktivan dijalog sa svojim sugovornikom, saslušati njegove razloge i zamoliti ga da bolje obrazloži što je htio reći ključno je za bolje upravljanje odnosima.
VEZANI ČLANCI:
Slušam te: Primijetite li da je vaš sugovornik ljut, pod stresom ili zbog nečega zabrinut, umjesto da mu “zatvorite vrata”, pokušajte zakoračiti u njegovu smjeru: možda se samo treba ispuhati i imati nekoga tko će ga saslušati. Ali budite oprezni: vaš stav slušanja ne smije biti osuđujući. Morate otvoriti svoja srca bez predrasuda prema drugima i bez izricanja “rečenica” koje bi ih na kraju mogle spriječiti. Fraze poput “Razumijem što misliš” i “Razumijem na što ciljaš” signaliziraju da stvarno slušate i otvaraju linije pozitivne komunikacije. Na kraju ćete i vi i vaš sugovornik izaći istinski obogaćeni razgovorom.
Razumijem što govoriš, ali....: Ovim malim izrazom možete ublažiti razgovor ukoliko poprimi ratoborni smjer i vratiti ga na miran i konstruktivan teritorij. Umjesto izgovaranja fraza poput “Nisi u pravu” ili “Ja sam u pravu”, koje pokazuju nespremnost na slušanje i dijalog s vaše strane, pokušaj razumijevanja razloga drugoga mogao bi biti izvrstan način da se obogatite i proširite svoje poglede na određeni problem. Ako doista želite istaknuti svoje mišljenje, to ipak možete učiniti bez grubosti ili bahatosti prema sugovorniku.
Dobar posao! Pokazivanje iskrene zahvalnosti za obavljanje zadatka melem je za onoga tko je to učinio, jer to znači da razumijemo trud iza te geste – čak i ako nije savršena. Umjesto da se fokusirate na nedostatke konačnog rezultata, kritizirate sugovornika za ono što nije znao i pokazujete kako ste mogli bolje, zahvalite mu se i cijenite ono što je napravio. To će mu biti poticaj da tu radnju ponovi i poboljša s vremenom, ali će se poboljšati i vaš odnos s tom osobom.
Možeš li mi pomoći? Mnogi se ljudi srame pitati druge za pomoć, smatrajući to oblikom slabosti. Naprotiv, traženje pomoći je prednost za vas i za one oko vas. S jedne strane, dobit ćete podršku (materijalnu ili psihološku) za izvršenje zadatka ili rješavanje problema, a s druge strane, vaš će se sugovornik osjećati korisnim i cijenjenim, a poboljšat će mu se i samopoštovanje.
Istraživanje pokazalo: Ako nosite odjeću ove boje, ljudi će vam više vjerovati!
uh, psiholog otkrio! pa i mi neuki ljudi primijetimo kako kod nekih seljačina (s iskustvom rada u prodaji usisavača,) ne postoje riječi poput hvala i oprosti.