Sjećanje na djetinjstvo Ninu Gregl vraća u vrijeme kad su imali konja. Na imanju na kojem su ga čuvali bio je i hrvatski ovčar Garo, koji se volio konjima vješati za rep.
– Dobio je kopitom u glavu, ali nije bilo sretnijeg psa od njega dok se vijorio na vjetru držeći se čvrsto zubima za konjski rep – prisjeća se Nina psa koji je zauzeo posebno mjesto u njezinim uspomenama. Godinama nakon toga, otkad se počela baviti radom sa psima i agilityjem, tražila je idealnu pasminu za sebe i za taj sport. Uživala je u radu s dva australska kelpija, no nešto je nedostajalo.
Iskoristila priliku
– Dugo sam se divila Tanji Janeš i njezinu hrvatskom ovčaru Rudiju, njegovoj brzini, snazi, ludosti, energiji, snažnim nagonima i moći kojom je isijavao dok je radio. Kod Rudija nema razlike. Daje sve od sebe, pa i više, bez iznimke, bez kompromisa. Dugo mi je trebalo da shvatim kako me podsjeća na Garu, a još duže da shvatim da je to ono što tražim u psu. Kad mi je Tanja prvi put predložila da umjesto nje trčim s Rudijem na agility-natjecanju, mojoj sreći nije bilo kraja. Nevjerojatno smo se dobro složili bez ikakvih treninga. Rudi me savršeno razumio i ja sam razumjela njega – kaže Nina. Vrata svim budućim hrvatskim ovčarima u njezinu životu otvorio je Rudijev sin, Llew Con Maige, kojeg je čuvala prije nego što je otišao u Japan.
– Iskusila sam kako je živjeti s hrvatskim ovčarom. I tako se nekako dogodilo da je Rudijeva sestra Kiša imala leglo s pet mužjaka, vrlo blizu mene. Željela sam mužjaka i znala sam da mi se takva prilika neće pružiti tako skoro. Maleni Mawlch Ris stigao je u moj život tri dana nakon Nove godine, potpuno neplanirano – priča Nina i dodaje kako je Ris je sve što je ikad željela, a ponekad i više.
Talent, volja i želja
– Naslijedio je sve što me oduševilo kod Rudija. Nisam navikla na pasminu koja tako uživa u povezanosti s vlasnikom, voli i želi biti blizu mene, udovoljiti mi, a sve to s puno energije i žara. Kobilu smo davno prodali, ali vjerujem da bi Ris bio dostojan nasljednik ludom Gari – dodaje Nina. Ris je mlad, pomalo rade agility i poslušnost, a Nina se nada da će jednom biti dobar spasilački pas. Zasad pokazuje puno talenta i još više volje i želje. A što je do sada naučio, Ris će pokazati i na Radnom prvenstvu hrvatskih ovčara. Sudjelovat će u tunel kupu, traženju, radu s ovcama, a pokazat će i kako mu ide poslušnost.
– Što god od njega zatražim, on će dati sve od sebe da moj zahtjev ispuni. Rad sa mnom prirodan mu je poput disanja i lajanja, protiv kojeg mu se ponekad teško boriti. Veselim se nastavku života i rada s Risom. Njegova mama Kiša Con Maige ove je godine bila europska viceprvakinja u agilityju, nadam se da će moja zvijer krenuti maminim stopama. Zasad uživamo jedno u drugome i zajedničkim iskustvima. I cijeli život je još pred nama – ističe mlada vlasnica.
>> Uz hrvatskog ovčara život nikad nije dosadan
