a djeca sve gora...uskoro će trebati dan bez batina za roditelje...

Nisam pobornik batina, nisam za to da se djecu maltretira, ali...nekad je ucinkovitije i za djete zdravije \"malo po turu\", pa se posteno isplace, nego sat vremena ispiranja mozga. Osim toga...nisu djeca na zapadu krasno odgojena pa da sad trebamo uzeti njihov recept. Vecina nas se znala pristojno ponasat, nismo se bacali po podu,nismo od ponudjenhih bombona ili kolaca smjeli uzeti vise od jednog, uvijek smo govorili hvala-ne mogu vise, kad su nas zvali oglasavali smo se sa \"molim\", nismo odgovarali roditeljima, nismo se svadjali s njima, dizali smo se u tramvajima, susjedima trcali u ducan...sto nam je falilo? Je, dobili bi poneku pljusku u letu...nekad zabranu igranja, ali smo ispali cisto normalni. Vecina nas nije nikad osramotila svoje roditelje. I to je najvaznije.

Tko to voli mučiti i maltretirati svoje djete? Mora se znati ko koga odgaja i čija je \"zadnja\". Djeca uvijek testiraju granice dopuštenoga i ne mogu uvijek sve shvatiti ako im se želi objasniti zbog čega se to nešto nee može ili ne smije. Tu dolazi odgojna mjera (šipka, zabrane...) i naravno kad se koriste mjere s ljubavlju se koriste. Bitan je cilj, ali su bitna i sredstva. Mislim da je dovoljan jedan susret sa šipkom kad je isključivo do djeteta, i nakon toga, bar ja, samo pođem po nju i zaprijetim, i stvar je rješena. I onda opet dolazi razgovor. Problem je što ljudi danas puno rade a djecu im odgajaju drugi ili televizija i onda nisu ni strpljivi s njima ono malo što imaju zajedničkog vremena, pa bi odmah po kratkom postupku rješavali. Onda možda pretjerano koriste silu i tu ostaju duboke rane. No kad se sjetim svojih okršaja sa šipkom, znam da je bilo zasluženo, mada sam tada to jako zamjerao. Najbitnije je da se dijete s ljubavlju odgaja i da to djete osjeti i da osjeti isto tako da nimalo ne uživamo u primjeni prisilnih sredstava.