Nedavna smrt dječačića oboljelog od šarlaha, kojemu ni izvanredni napor liječničkog tima u zadarskoj bolnici nije uspio pomoći da preživi streptokoknu sepsu, aktualiziralo je problem pravodobnog prepoznavanja znakova bolesti i odgovarajućeg liječenja. Iako se šarlah, poznat i kao škrlet, posljednjih desetljeća tretira kao relativno bezazlena dječja bolest, od koje najčešće obolijevaju djeca od dvije do 12 godina, tragični je zadarski slučaj pokazao i njezinu crnu stranu.
– Šarlah je streptokokna angina (upala grla) praćena osipom. Uzročnik je okrugla bakterija kok, vrste beta-hemolitički streptokok skupine A ili Streptococcus pyogenes. Samo tri, a po nekima pet, sojeva streptokoka luče otrove koji uzrokuju osip. Zbog toga šarlah možete preboljeti čak tri do pet puta. Iza preboljele bolesti ostaje trajni imunitet na toksin, ali ne i na uzročnika, stoga je broj napada streptokokne bolesti (angine ili neke druge) neograničen i zaštita cijepljenjem je nemoguća – upozorio je dr. Velimir Milošević, infektolog Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević". I najmanji pad imuniteta otvara put bržem razornom učinku bakterija i njihovih toksina na organizam.
Reumatska groznica
Ako se ne liječi, bilo koja streptokokna bolest može dovesti do teških posljedica: reumatske vrućice (groznice) s bolovima u zglobovima i mogućim oštećenjem srca te glomerulonefritisa, s posljedičnim oštećenjem bubrega.
– Prvi lijek izbora za bilo koju streptokoknu bolest uvijek je penicilin, najbolje injekcijski, a u drugom dijelu bolesti na usta.
Za osobe alergične na penicilin zamjena je klindamicin ili azitromicin. Kako Pliva, nakon što su je preuzeli stranci, više ne proizvodi penicilin, na tržištu je teško dostupan i višestruko skuplji od negdašnjeg hrvatskog proizvoda. Stoga liječnici često pribjegavaju drugim lijekovima, npr. cefalosporinima. Kad se bolest liječi penicilinom, liječenje je uspješno i bez posljedica, a gotovo nikad nije životno ugrožavajuća – tvrdi dr. Milošević.
Kapljična zaraza
Bolest se prenosi kapljičnim putom. Zato treba izbjegavati velike skupine ljudi, a bolesnici bi trebali ostati kod kuće do izlječenja.
Znakovi bolesti su povišena tjelesna temperatura, uz klonulost, potom gubitak teka, grlobolja, otok i bolnost vratnih limfnih čvorova (naročito onih uz kut donje čeljusti), sitni, vatrenocrveni osip odignut od kože tako da ona izgleda poput ptičje nakon čerupanja perja – tzv. "purja koža", uglavnom po trupu. Na jeziku se povećaju osjetne kvržice (papile) pa on nalikuje na bobičasti plod – tzv. "malinasti jezik", a ždrijelo je žarkocrveno. Bolest je rijetka kod odraslih osoba jer su obično već bili u dodiru s uzročnikom u mladosti, ali ako se javi, znaci su isti kao i kod djece.
>>5 prirodnih lijekova za borbu protiv superbakterija
