Iako je zapadni svijet još prije 78 godina proučio kemizam
stevije, potpuno neškodljive biljke 300 puta slađe od
šećera, političkim vezama i pseudoznanstvenim podmetanjima
moćne su kompanije dva desetljeća tjerale svijet na trovanje umjetnim
zaslađivačima. U prosincu je, naime, Uprava za hranu i lijekove (FDA) u
SAD-u dopustila neograničenu upotrebu stevije u ljudskoj prehrani, a
milijuni dijabetičara te svih onih koji su ranije igrali rulet sa sve
izvjesnijom kancerogenošću aspartama i ciklamata, konačno su
odahnuli.
Političke igre moćnih
Unatoč ekstremno slatkom okusu prirodnih spojeva u biljci Stevia
rebaundiana, ona ne izaziva karijes, kalorična joj je vrijednost
nikakva, što znači da ne deblja, a djelatni su joj sastojci
otporni na temperature do 212 Celzijevih stupnjeva, pa se s njom može i
kuhati. Navodno povoljno djeluje kod visokog tlaka, žgaravice te
problema s tolerancijom glukoze. Stoga se već stoljećima koristi u
Brazilu i Paragvaju, a od 1971. dobrim je dijelom istisnula umjetne
zaslađivače u Japanu te u Kini, J. Koreji, Tajvanu i Maleziji.
No, kako se uopće dogodilo da biljka, koja je očito pravi dar prirode,
gotovo dva desetljeća bude zabranjena u zapadnom svijetu, koji si
komplimentira da je slobodan i demokratski, i zašto je
stevija četvrt stoljeća bila na udaru rijetko prljavih korporacijskih
kampanja?
Švicarski znanstvenik dr. Moises Santiago Bertoni otkrio je
steviju 1899. u Paragvaju te ju je svrstao u porodicu krizantema, a
1931. francuski su znanstvenici izolirali stevizoide i rebaudizoide,
koji steviji daju ekstremno sladak okus.
Stevijine preparate u prehrambenoj se industriji najprije počelo
koristiti u Japanu, u kojemu je njome danas zaslađena većina napitaka,
a potom se njena upotreba stala širiti jugoistočnom Azijom.
Tu su počeli problemi za proizvođače šećera, ali i kompanije
poput Monsanta, vodećeg svjetskog proizvođača umjetnih zaslađivača,
ozloglašenog po tome što je u Prvom svjetskom
ratu prvi pokrenuo proizvodnju opasnih kemikalija.
U intervjuu za Večernji list američki ekonomist i pisac William Engdahl
u lipnju je proglasio Monsanto za najopasniju kompaniju u proizvodnji
GMO-a u svijetu. Kako je upitan postao opstanak vrlo profitabilne
industrije, počele su političke igre u centrima moći, jer se steviju,
kao biljku iz prirode, nije moglo patentirati. 1985. kvintet američkih
znanstvenika zaključio je da su metaboliti stevizoida kancerogeni. Iako
je 1991. jedna druga skupina znanstvenika zaključila da je prethodno
istraživanje plod manipulacije, da bi “pod tim uvjetima čak i
destilirana voda ispala kancerogena” te da nema govora o tome
da je stevija opasna za zdravlje, o čemu se pisalo i u Oxford Journals,
američka FDA iste je godine, na traženje “anonimnog
žalitelja”, zabranila upotrebu stevije i njenih pripravaka u
prehrani. Na steviju se nije primijenila metoda FDA, utvrđena
još 1958., da je sigurna svaka prirodna supstanca kod koje
nisu prijavljene štetne posljedice, što je bio
presedan.
Kod odobravanja aspartama također je učinjen presedan, ali potpuno
drugačiji. Nakon njegova otkrića 1965., zbog sumnji da izaziva tumor na
mozgu, oko njega su se koplja lomila do 1981., kada je Ronald Reagan za
povjerenika FDA postavio Arthura H. Hayesa, koji je dopustio ograničenu
upotrebe aspartama, e kako bi do 1996. bile skinute sve restrikcije.
Dozvola za život
Bolonjski centar za istraživanje raka “Cesare
Maltoni” 2005. je okrivio aspartam za niz raznih karcinoma, a
još se uvijek istražuju sumnje da izaziva i depresiju,
hiperaktivnost, vrtoglavice, osipe, napadaje panike kao i
još štošta te da utječe na razvoj
epilepsije, multiple skleroze i Alzheimerove bolesti.
Legalizacija stevije u SAD, pak, nije uslijedila kao plod napora
znanstvenika i građanskog aktivizma, nego tek nakon što su
velike kompanije, pa tako i Coca Cola te Pepsi, uvidjele svoju računicu
i najavile njenu upotrebu u svojim “sugarfree”
proizvodima, zasićenima umjetnim sladilima. U međuvremenu je stevija u
EU, pa i u Hrvatskoj, i dalje praktički ilegalna. Kao preparat za
posebne prehrambene potrebe kupiti se može isključivo u biljnim
ljekarnama.
Iz Ministarstva zdravstva ipak doznajemo da EU razmatra legalizaciju
stevije, što je izgledno nakon što je to već
učinio SAD i time dopustio zdrav i normalan život ne samo
dijabetičarima nego cijelom čovječanstvu koje se zbog profita
multinacionalnih kompanija desetljećima truje opasnim kemikalijama iz
raznih proizvoda a da toga nije ni svjesno.
TEROR VELIKIH KOMPANIJA
Stevija - biljka koja je ilegalna jer je prekorisna
