Posljednjih godina početak korizme sveo se na banalno nabrajanje, više ili manje javno poznatih osoba, o odricanju od čokolade, kave ili cigareta, tijekom toga razdoblja, što opasno prijeti posvjetovljenju i desakralizaciji korizme, s čime su suglasni i teolozi i sociolozi i psihijatri.
Kršćanska dužnost: 'S obzirom na smisao korizme, to nije odricanje zbog besmisla, nego naprosto ispunjavanje osnovne kršćanske dužnosti, a to je milosrđe zbog nekoga i nečijeg dobra. Ako se odričemo nečega isključivo zbog toga da bismo smršavjeli i zdravije živjeli, što nije loše samo po sebi, to nije smisao korizme', kaže sociolog dr. Renato Matić, objašnjavajući kako korizmeno vrijeme počinje upravo kada svećenik posipa pepelom i kaže 'obrati se'.
VEZANI ČLANCI:
'Korizma je vrijeme u kojem se vjernik ne distancira od života, nego mu više ulazi pod kožu s jedne druge, one duhovne strane. Zato će korizma biti povlašteno mjesto duhovne sabranosti u smislu poniranja u svijet razloga, svijet odnosa prema vječnom, u svijet Božjeg smisla i promisli, konačno u svijet koji se gradi na sveprisutnoj Božjoj Providnosti. Uzor takvu stavu nije nitko drugi do Isus sam – Isus u pustoši pustinje, pred iskušenjem i Božjom šutnjom, pred zavodničkim napastovanjem – no ipak onaj Isus koji je stamen u vjernosti toj božanskoj šutnji koja se mora moći izdržati da bi se primio blagoslov i pobjeda', kaže teolog i publicist Anton Šuljić, dodajući da 'tko je samo pokušao ići tim, često strmim i hrapavim, putem zna da duhovna sabranost zahtijeva napor kao rijetko što'.
'To ne znači da dotad nismo vjerovali, no sad je to poseban poziv, odricanje za dobro drugoga, suživljavanje s našim svakodnevnim kršćanstvom. Jer drukčije nije moguće. A taj hod kroz korizmu završava tako da osjećamo i suosjećamo sa smislom Kristove žrtve, znajući da ona nije besmislena. Svaka žrtva ima smisao. Posebno ako znamo taj smisao prikazati kroz neku patnju koju prolazimo a nije nam jasno zašto se ona događa i ako je pridružimo Kristovoj žrtvi. Ako to nismo u stanju, onda nam je potrebno podsjećanje da kroz samosvjesnu i izabranu žrtvu, kroz odricanje, ostvarujemo “kapital” koji ne možemo ostvariti u svakodnevnom životu. I to nas međusobno povezuje', tumači Matić smisao odricanja i žrtve.
'Ona traži opredjeljenje i izdržavanje baš tamo gdje smo najtanji i najosjetljiviji – na razmeđu naravi i ljudskoga duha. Zato korizma nije neki konfekcijski ili gastronomski popravak forme, nego je istinski iskorak prema razlozima duha, i to duha koji se propinje kroz gudure i pustinjska iskušenja koja nas troše i razapinju. Svjesno ulaženje u taj duhovni projekt podrazumijeva opredijeljenost za Isusov program kao i za njegov lijek. Onaj tko je spreman na takvo odricanje, poput koptskih mučenika u Libiji koji su bili spremni i umrijeti a ne posustati u svojoj vjeri u Krista, taj bi još nešto mogao govoriti o korizmi kao procesu čišćenja i rasta za nebo. Inače se puno toga svede na površnost', tumači vlč. Šuljić.
'Baš na mjestu te površnosti i na profiterstvu u religioznom valja govoriti o nužnosti obraćenja. Tko istinski živi svoju vjeru zna da obraćenje nije jeftina fraza, već okretanje lica, nade, svijesti i života prema onome Kristu koji je pobijedio pustinju i posrnuo na Kalvariji kako bi se mogla proći vlastita pustinja, vlastita kalvarija da bi se moglo doživjeti i vlastito vazmeno jutro. To je taj obraćenički aksiom koji bismo rado zamijenili za nešto manje zahtjevno i radikalno pa onda to često i činimo kiteći se sofizmima i ‘naukovanjem’, dodaje, naglašavajući kako je 'korizma prilika da se opredijelimo za duhovni program koji uključuje posvećenost molitvi i činjenju djela ljubavi, ali i pokori'.
'Pokora u sebi krije osloboditeljsku radost i snagu. Ona čovjeka stavlja pred odluku, postavlja ga dapače u pitanje i izvlači iz njega rezerve volje da izdrži tjelesnu i osjetilnu oskudicu kako bi zadobio duhovno obilje – duhovno bogatstvo. Nemoguće je da bi istinska pokora čovjeka učinila agresivnim, šturim ili kivnim. Pokora nas oslobađa za razloge božanskih vrijednosti i božanskoga smisla', kaže Šuljić.
Traže pozornost medija: 'Kao vjernik nikada ne govorim o tome čega se mislim odreći. Kod nas se radi o folkloru i to čine ljudi koji često nemaju nikakve veze s korizmom i prakticiranjem vjere. Pa pričaju da će se odreći kolača, čokolade ili nečeg drugog, samo kako bi dospjeli u medije. Ako će se nečega odreći, onda neka šute. No, nekoj je starletici stalo da priča o tome samo kako bi dobila medijski prostor. O žrtvi i sličnim stvarima, onome što će se dati nekome drugome, naprosto se ne govori, tj. ne pita desnica što radi ljevica', kaže psihijatar dr. Vlado Jukić.
'Odricanje zbog zdravlja nikad nije loše, ali ne treba pretjerivati. No, to nije kršćanstvo i smisao korizme. To vjernicima moraju rastumačiti oni koji su za to zaduženi. I to u propovijedima koje su ispunjene samo evanđeljem, a ne politizacijom i idolopokloniziranjem. Samo ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Stvarnost je, naime, toliko komplicirana da kršćanima treba stalna, istinska, proročka prisutnost onih koji su za to zaduženi', kaže Renato Matić.
Danas je Čista srijeda. Znate li što to točno znači i koja je razlika između nemrsa i posta?
