Zbog pandemije koronavirusa svima nam je svakodnevica promijenjena, a s novonastalom situacijom nije se uvijek jednostavno nositi. Djeca prate nastavu od kuće, najmlađi ne idu u vrtiće, a mnogi, kojima to posao omogućuje, rade od doma. Neprestano se naglašava kako trebamo, osim na vlastitu sigurnost, misliti i na sigurnost ljudi u našoj okolini, kao i o starijima i nemoćnima, a pred svakog od nas stavlja se isti izazov: trebamo ostati pribrani u novonastaloj situaciji, a u tome mogu pomoći i savjeti stručnjaka.
Ella Selak Bagarić, članica Kriznog stožera Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, psihologinja Mirjana Krizmanić, seksualni terapeut dr. Goran Arbanas iz ambulantne u Klinici za psihijatriju Vrapče i psihologinja i psihoterapeutkinja prof. Tanja Dejanović Šagadin iz Psihološkog centra TESA za 24sata odgovorili su na 10 pitanja koji će si mnogi ovih dana postaviti, a prije svega tiču se života u samoizolaciji.
Kako djeci objasniti što se događa ovisno o dobi?
– Djeca vrtićke dobi trebaju osnovne informacije koje razumiju, a više od toga trebaju zaštitu od onih koje ne razumiju. Vodite računa da djeca ne slušaju razgovore odraslih i vijesti na TV-u ili radiju, a u razgovoru se koristite izrazima koje već poznaju i kratkim objašnjenjima. Usmjerite se na učenje kako ostati zdrav i vježbajte to kroz igru, uz glazbu, priče i crtiće o zdravlju. S djetetom predškolske dobi treba razgovarati prije svega o higijeni i zdravim navikama.
U videu pogledajte kako razgovarati s djecom o koronavirusu:
– Školarci se vesele tome što ne idu u školu i posebno je važno da o njima povedemo računa, o izvorima informacija i informacijama koje sasvim sigurno već imaju. Prvo trebamo slušati i pitati, pa tek onda iznijeti činjenice i s djetetom proći pravila koja su sada bitna. Važno je da djeca znaju kako je riječ o virusu koji se brzo širi među ljudima i da se događa u zemljama širom svijeta. Osnažite djecu da znaju što sve sama trebaju učiniti da se ne razbole – a i da pomognu drugima – savjetuje psihologinja. Možete im reći i o nekim simptomima, ali reći i da sada vladaju i prehlade i da, ako netko zakašlje, ne znači da je dobio koronavirus.
Što se tiče savjeta tinejdžerima, za portal 24 sata savjetuje da se u razgovoru s mladima iznesu provjereni podaci i činjenice koje znate i osnažite ih da informacije traže iz pouzdanih izvora, a ne primjerice s društvenih mreža. Zajedno tražite odgovore na pitanja koja ih zanimaju. Ako tinejdžer izražava zabrinutost, strpljivo ga saslušajte i podsjetite ga na ranija iskustva i na to kako ste se kao obitelj s time nosili.
– Najvažnije je, budući da – za razliku od male djece – tinejdžeri imaju slobodu kretanja, da roditelji mladima posebno naglase da odlaskom na mjesta s mnogo ljudi dovode ne samo sebe, već i druge osobe u rizik. Mi, stručnjaci, međusobno smo u šali razgovarali o tome kako mladima treba naglasiti i to da u bolnicama nema besplatnog wi-fija – zaključuje.
Čega se dijete u ovakvoj situaciji najviše može bojati?
– Pokazujući pred djecom vlastite emocije, ali i način na koji se s njima nosimo, mi odrasli modeliramo kako prepoznati, izražavati i nositi se s različitim osjećajima. Tu je važno i što govorimo, ali i kako se odnosimo prema ovoj situaciji. Djeca se boje i za svoje roditelje i bake i djedove, braću, sestre. Moguće je da će u ovoj situaciji tražiti više blizine, češće zvati mamu i tatu dok su na poslu, ili pak razviti iznenadne strahove – poput noćnih, pa mogu dolaziti u roditeljski krevet, tražiti svjetlo, mogu imati noćne more ili početi mokriti u krevet. Važno je biti strpljiv prema njima i držati se rutine koliko je god moguće.
Kako se nositi sa strahom da ne prijeđe u paniku?
– To je vrlo individualna stvar, ovisi o karakteru i nije lako dati generalne preporuke. No treba se fokusirati na ono što sami možemo učiniti za to da smanjimo ugrozu. Na primjer, ako redovito perete ruke, možete smanjiti rizik od zaraze. Ako ne idete u gužve, ako se ne ljubite kod susreta s prijateljima, ma koliko vam oni bili važni.. To su stvari koje su vrlo konkretne i ako se fokusiramo na njih, umjesto na to da se prepustimo strahu, zapravo smo učinili nešto korisno za sebe, a ujedno se time možemo umiriti.
U videu pogledajte savjete Igora Rudana o tome što svatko od nas može učiniti u borbi protiv pandemije koronavirusa:
Smijemo li zagrliti i ljubiti djecu i partnera?
– Ako netko sumnja da je bio u kontaktu sa zaraženom osobom ili mu je određena samoizolacija, svakako treba izbjegavati ljubljenje s partnerom, pa i poljupce djeci ili starijim roditeljima. Potvrđeno je da se virus širi kapljičnim putem, pa je poljubac svakako mogući put prijenosa, odnosno postoji rizik od prijenosa bolesti, kaže prim dr. Goran Arbanas, seksualni terapeut.
Što je sa seksom i treba li ga izbjegavati?
– Treba izbjegavati partnerski seks. No, to ne znači da nema seksa uopće, naprotiv – ovo može biti vrijeme tijekom kojega ćete se prisjetiti nekih načina komunikacije s početka veze ili istražiti nove mogućnosti. To, među ostalim, može biti prilika da uživate u seksu sa samim sobom, što za žene može biti poticaj da otkriju nove erogene točke. Dodatno, postoji mogućnost dopisivanja s partnerom, ili razgovor putem Skypea, što može pomoći i da partneri prodube odnos i počnu intimnije komunicirati.
U videu pogledajte satelitske snimke praznih gradova:
Kako se nositi s osjećajem da smo možda i sami zaraženi, ako se dogodi situacija da dobijemo poziv od epidemiologa da je osoba s kojom smo bili u kontaktu zaražena?
Važno je pritom ne paničariti, ali ne bježati od svojih osjećaja. Treba što prije doznati što trebamo ili ne trebamo činiti te se pridržavati svih pravila koje nam epidemiolog prenese. Ono što je normalno jest da osjećamo strah, da smo zbunjeni, zabrinuti za sebe, svoje bližnje, a možda i ljutiti na oboljelu osobu ili na situaciju općenito. Ljutnja se često osjeća kada nemamo kontrolu nad situacijom i pojavljuje se kako bismo izbjegli osjećaj bespomoćnosti.
No važno je da ne djelujemo na temelju tog osjećaja. Nemojte paničariti: kontakt s oboljelim ne znači bolest, bolest ne znači teži oblik, a ni teži oblik ne znači smrt, čak ni ako ste rizična skupina Znači, velika je šansa da će sve biti u redu. Također, može se dogoditi da ne želimo prihvatiti realnost te da se želimo nastaviti ponašati kao da nismo dobili tu informaciju. Izbjegavanje neugodnih i zastrašujućih misli i informacija također je normalna obrambena reakcija, no bitno je da ipak pazimo da naše ponašanje ne ugrozi nas ili druge osobe.
Svatko tko ima potrebu može nazvati naše psihologe u Psihološkom centru Tesa, na telefon za psihološku pomoć, svakim radnim danom od 10 do 22 sata, na broju 01 48 28 888 ili se bilo kada javiti na Tesino internetsko savjetovalište e-mailom, na adresu psiho.pomoc@tesa.hr, rekla je psihoterapeutkinja za 24sata.
Kako se organizirati ako oba roditelja rade od kuće i djeca su s njima? Kako dogovoriti podjelu poslova i brige o djeci?
Tu nema neke razlike u odnosu na uobičajen život. Posla i inače ima oko djece, sada ga ima više i treba ga što poštenije podijeliti. Pritom treba voditi računa o obavezama vezanim za posao, sjesti i dogovoriti se tko i kada ima manje ili više vremena, što djeca mogu sama, koji poslovi kome bolje leže te kako to raspodijeliti. Dobro je barem večer prije napraviti plan za sljedeći dan. Djecu ne treba non-stop animirati, oni i sami mogu sebi organizirati dio dana, čak i bez sveprisutnih ekrana.
Ovako izgleda pravilno pranje ruku:
Što ako osjetimo simptome? Kako se razumno ponašati?
Sasvim sigurno u ovo vrijeme, u kojem su uobičajene razne viroze i alergije, nije svako peckanje nosa i grla znak koronavirusa. Važno je to imati na umu te prvenstveno upravljati svojim emocijama. Epidemiolozi su dali jasne upute kada im se treba javiti, ja tu ne bih dodavala ništa više. Računajte na to da su strahovi i zabrinutost očekivani, a ako ste i inače skloni pretjeranoj brizi oko zdravlja – javite se psihologu ili psihoterapeutu kako biste dobili podršku i bolje sve regulirali.
Ako nemamo simptome, moramo li se zatvoriti u kuću? Koje aktivnosti su dopuštene i kako se pritom treba ponašati?
Za ovo pitanje važno je pratiti upute koje daju za to zadužene službe i nipošto ne kršiti pravila na temelju svojeg osjećaja da smo dobro.
Trebaju li se starije osobe koje su najugroženije isključiti iz društvenog života – odustati od odlazaka u crkvu, na kavu ili na šah, ples…
Svakako bih preporučila da se stariji radije bave aktivnostima na otvorenom. Dakle, šetnja s prijateljem ili više njih, pri kojoj se nećemo rukovati, ne bi trebala biti problem. Razgovor sa susjedima na ulici ili preko balkona svakako nisu problem, kao ni popiti kavu na terasi. No okupljanja u zatvorenom prostoru ili kretanja javnim prijevozom trebalo bi izbjegavati. Pri tome treba imati na umu da se preporuke mijenjaju te ih svakako treba pratiti i poslušati ono što je na snazi, rekli su stručnjaci za 24sata.
Ovo je vrijeme za otkrivanje novih erogenih zona...sve je otkriveno...