Nije neobično da se studentski poslovi traže i nude putem društvenih mreža, a ovih je dana na Facebooku osvanuo jedan vrlo neobičan oglas u kojem studentica traži posao. Naime, ono što ona traži jako je konkretno, a već je u samom početku jasno napomenula koji poslovi nisu za nju! Također, našalila se i na svoj račun pa je rekla kako nije baš dobra s brojevima "jer ide na filozofski". Pročitajte!
"Pozdrav! Redovna sam studentica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (smjer talijanistika) te sam u potrazi za nekakvim poslićem/okupacijom/izvorom prihoda koji bi mi se uklapao u raspored (koji je svakakav – nekim danima sam skoro pa totalno slobodna, a nekim danima sam skoro pa cijeli dan zauzeta).
Sad, ima jedna caka: ja vam nikako nisam za naporan fizički posao tipa konobarenje, pomoć u kuhinji, krečenje, ne znam, miješanje maltera, cijepanje drva (shvaćate me) jer sam užasno smotana i to ne bi sretno završilo.
Također bih vjerojatno bila vrlo loša u poslovima u kojima se traži da nešto promoviram, prodajem, nagovaram ljude da kupe nekakav proizvod jer se to kosi s mojim uvjerenjima. Ono što bih mogla raditi jest prodavati nekakve ulaznice, proizvode, nešto što ljudi već žele kupiti , a da ih se na to ne mora nagovarati, ali sam dosta loša s brojevima (podsjećam: idem na Filozofski) i nemam nikakvog iskustva s blagajnom, no mislim da bih to mogla relativno brzo naučiti!
Također u obzir ne dolazi ništa što ima veze s Microsoft Excelom – ja svoje tablice radim u Wordu i to jedva. U obzir dolazi i čuvanje/šetanje pasa, mica, papiga, vjeverica, ovaca (sve osim reptila i djece, nisam jednostavno sposobna).
Sad nakon što sam navela svoje kvalitete dolazimo do dijela koji se meni najviše sviđa – instrukcije/jezik/tekstovi/aaa. Opis mog posla iz snova: ja u svojoj kožnoj stolici u antikvarijatu, jako puno knjiga oko mene, kasni nam pošiljka Petrarke pa smo svi malo nervozni, svira jazz, simultano pišem nekakav tekst i prevodim talijanske filozofe dok gledam kako ljudi stoje u redu i tuku se oko toga tko će prije doći k meni na instrukcije, ulazi sin Andree Bocellija, prosi me, masovna histerija, paparazzi posvuda… Shvaćate me, uglavnom.
Šalu i posao iz snova na stranu, nudim instrukcije iz talijanskog jezika (do razine B2, teško je nabaviti materijale za više razine te se uostalom ne smatram još dovoljno kompetentnom za više razine), također bih se htjela baviti prevođenjem (hrvatski – talijanski – engleski, u svim mogućim kombinacijama. U prevođenju imam vrlo malo iskustva, stoga bih eventuuuualni prvi prijevod ili dio prvog prijevoda napravila besplatno, čisto da vidimo kako to meni ide, iako sam skromnog mišljenja da mi jako dobro ide, a što se tiče instrukcija, imam podosta iskustva te vam čak mogu dati kontakt osoba kojima sam držala instrukcije pa da vam oni kažu kako sam ja super i skromna) te bih se htjela okušati u nekakvom pisanju za nekakav honorarčić (neću vam pisati seminare, mogu eventualno pomoći!)
Eto, ako nekome treba ikoja od mojih kvaliteta, moja su vrata (inboxa) širom otvorena!
Ugodan dan želim!"
Meni je njen oglas bas komican i simatican. Bas zato sto je to iskreno srocila. Of course, nasi ljudi jedva docekaju pljuvati i popljuvati sve i svakoga (osim sebe samih,koji su najbolji, najposteniji,najpametniji..) tako da ovakvi komentari ne cude. Da su nasi ljudi iskreni kada pisu svoje zivotopise,barem 80% bi ih trebalo napisati ovako; Zelim posao u firmi koja omogucuje besplatan wi fi,tako da mogu nesmetano zuriti u svoj Facebook barem sat vremena dnevno. Volim okruzenje u kojem se ne traca,tj u kojem se ne traca mene,ali ja mogu tracati sve ostale. Osim sat vremena za FB, ocekujem od firme da mi omoguci minimalno 4 cik pauze dnevno,ne krace od po 10-15 min svaka. Ocekujem nesmetano pravo na odlazak na bolovanje svaka 3-4 tjedna,nebitno jesam li bolestan/bolesna ili nisam. Imam ponesto znanja,ali ono sto sam naveo/la u zivotopisu nemojte bas uzeti za preozbiljno kada me zaposlite. Obecajem da cu posteno odraditi sat vremena od ukupno 8 sati svaki dan (osim kada mi se ne da,boli me glava ili je taj dan bas zivahan na drustvenim mrezama pa necu imati vremena za koncentrirati se za posao). Od poslodavca trazim da posteno plati moj rad (odnosno,moj status zaposlenika u njegovoj firmi) u suprotnom cu se odseliti u Irsku.