Prenapregnuti kućni budžeti u mnogim obiteljima sa školskom djecom ovih dana pucaju po šavovima. Sezona je proljetnih školskih ekskurzija i maturalnih putovanja, a bez nekoliko stotina kuna ne može se ni na – jednodnevni izlet. Čak i kad se ide na najjeftiniji izlet od stotinjak kuna – toliko, recimo, zagrebački školarci plaćaju kad idu u okolicu glavnog grada – zbog plaćanja objeda, kupnje grickalica i nešto džeparca, cijena se udvostruči. Prave, pak, muke kreću kad dođe red na prave, višednevne ekskurzije.
A što s džeparcem?!
– Šokirala sam se kad sam čula da za četiri dana u Biogradu moramo dati 1500 kuna. To mi se čini jako skupim – tuži se mama jedne zagrebačke osnovnoškolke. – Djeca će spavati tri noći u hotelu, razgledavat će Zadar i Šibenik te posjetiti slapove Krke i Kornate, ali to je stvarno mnogo novaca i pristala sam samo zato da mi se dijete ne izdvaja – kaže.
Iste brige muče i majku dvoje srednjoškolaca koji početkom travnja sa svojim razredima idu na dva dana u Veronu, Padovu i Gardaland.
– Cijena je za svako dijete 1200 kuna. U sklopu tog iznosa plaćeno je jedno noćenje, večera te ulaznice za Gardaland. Otplaćujem to na rate, nešto novca im moram dati i da imaju uza se, a sve mi se čini da zbog toga ovog ljeta neće vidjeti mora – kaže Zagrepčanka čija ispodprosječna plaća teško podnosi svaki izvanredni trošak. Da sve više obitelji sve teže izdvaja novce za ekskurzije svojih školaraca itekako osjećaju i u agencijama. Gornja granica iznosa koji se plaća za maturalna putovanja uglavnom je 2500 do 3000 kuna, a za osnovce teško prolazi išta skuplje od 1200 do 1500 kuna. U Speranzi, Kontakt Toursu, Panturistu, Spektru... redom govore da putuje sve manje i manje školaraca.
Nekada bi, pričaju, iz četiri završna razreda na ekskurziju išlo stotinu djece, napunila bi se dva autobusa, a sada ih se skupi jedva šezdesetak. Osnovnoškolska putovanja još su se i više prorijedila. Za završno putovanje svoga maturanta mnogi će roditelji dati i posljednju kunu. Osipanje je počelo i prije krize zbog smanjenja broja djece u školskim klupama, no tijekom posljednje dvije, tri godine broj đaka iz razreda koji ne putuju iznosi čak trideset posto, kazuju agenti.
Jeftinije ne može
– Nekada je u razredu u kojem je 25-ero djece na putovanje išlo 22 ili 23 učenika, a sada tek 17, 18. – potvrđuje Ištvan Blazek iz agencije Spektar.
– Ljudi gledaju na svaku kunu i mnoga su putovanja, koja su prije tri, četiri godine trajala pet ili šest dana sada skraćena na tri, četiri dana. Jesu li razlog osipanju, kako misli većina roditelja, visoke cijene aranžmana?
– I za mene kao roditelja to se čini skupim – reći će Krešimir Škrtić, voditelj turističkih agencija u osječkom Panturistu.
– Ali kad pogledate kalkulacije, jeftinije ne može. Prilagođavamo se cijenama koliko možemo, ali ne možemo promijeniti činjenicu da polupansion na Jadranu stoji 180 kuna, da prijevoz također nije jeftin i da na njega u Hrvatskoj plaćamo 25 posto PDV-a. Cijena po učeniku raste kad autobus nije pun do zadnjeg mjesta, a ni dodatni izleti nisu jeftini. Većina škola zbog svega toga bira jeftinija putovanja poput odlaska u Prag, recimo. U tom gradu polupansion se može dobiti već za 120 kuna, pa maturalne ekskurzije u Češku i neke druge zemlje bivše istočne Europe istiskuju skuplju Španjolsku, Grčku i slične zemlje – kaže Škrtić.
