Bistro grill Pastuh u 14 godina svog rada postao je prepoznatljiv po jelima s roštilja na drveni ugljen ne samo među stanovnicima Velike Gorice i Turopolja već i šire. S obzirom na to da je udaljen tek nekoliko minuta od zagrebačke zračne luke, često ga posjećuju stranci prilikom odlaska ili dolaska iz Hrvatske.
– Nije bitno jeste li došli na obiteljski ručak, poslovnu večeru ili slavite rođendan ili prvu pričest. Bitno je da kad jednom probate naša jela, poželite opet doći zbog naše duge tradicije, svježih sastojaka i neodoljivog mirisa roštilja na drveni ugljen – kaže vlasnik konobe Adnan Maslić pa objašnjava odakle ime Pastuh.
– Da, malo je to specifičan naziv. Prvo sam htio da se zove Ždrepčeva krv, a onda su mi rekli da riječ krv u imenu nije dobra ideja. Nisam praznovjeran, ali ponekad i poslušam savjete. Inače jako volim konje, a kada smo krenuli, imao sam ždrebeće ćevape i biftek. Ali to nije zaživjelo pa sam ih izbacio iz jelovnika. I interijer u konobi je rustikalan i tako sam došao do imena Pastuh – govori Maslić pa nam otkriva tajnu svog dugogodišnjeg uspjeha.
– Ja sam zapravo kuhar, konobar i gazda u jednom. Konobar sam po struci, ali sam i pravi gurman, što se baš i ne vidi na meni, ali volim fino papati. Volim dobru hranu pa sam tako zavolio i kuhanje. Prije nego što sam otvorio konobu, vodio sam u Karlovcu jedan lokal, isto s roštiljem na drveni ugljen. No znao sam zalaziti u jedan drugi lokal i fasciniralo me da može opstati s tako malim jelovnikom koji nije nikada mijenjao. Hoćeš ono što ima – OK, nećeš – ima negdje drugdje. To je bio njegov princip rada. Čim čovjek počne mijenjati, nije dobro. Čim počneš slušati tuđe mišljenje, nije dobro. Izabrao sam taj posao, jako mi se svidio i volim ga raditi. Znao sam da sa ta 42 jela koja imam na jelovniku mogu funkcionirati. Nisam htio ništa proširivati, ostao sam na tome. Svakom jelu posvetio sam se potpuno i napravio ga s ljubavlju. Sva ta jela su na bazi piletine, svinjetine i junetine. Mljeveno meso je čista junetina – istaknuo je Maslić pa ga pitamo kako je uspio održati istu kvalitetu hrane cijelo vrijeme.
– Ne znam točno, nema neke posebne tajne. Mislim da tu veliku ulogu igraju radnici koji su godinama isti pa su već prava ekipa te svatko zna svoj posao. Isto tako, sve se radi sa svježim mesom i ostalim svježim namirnicama. Nemam velike zalihe ničega da dugo stoji. Uzimam količinu koja se svakodnevno troši i tako je uvijek sve svježe. Veliku ulogu igra i to što je moj roštilj na drveni ugljen. On daje taj specifičan okus, šmek, sve je drugačije... Tava i električni roštilj su drugačiji, a ovo je baš klasični roštilj na drveni ugljen. To mesu daje taj neki posebni štih – govori Adnan ističući kako je svako jelo njegova inovacija.
– Moji kuhari sve rade sami sa mnom. Sve se priprema kad se naruči. Nemamo unaprijed pripremljene ćevape. Ja od jedne smjese radim sve – i uštipke, i ćevape, i pljeskavice i gurmansku pljeskavicu, sve što je od mljevenog mesa radi se od jedne vrste mesa. Ne može biti drugačije, samo ljuće, blaže, paprenije itd. Što se tiče ćevapa, tu ide loj, junetina i sol, a onda tome dodajem razne začine i dodatke za koje smatram da odgovaraju tom mesu ovisno o tome priprema li se pljeskavica, uštipci ili nešto treće.
Što je specijalitet, pitamo vlasnika.
– Spomenuo bih Pastuh ćevape punjene šunkom i sirom, a sa strane ima špeka. Jako dobar okus. Gorički odrezak je od svinjetine, svinjski kotlet punjen šunkom, sirom i kajmakom, zamotano kao valjak. Zatim je tu punjeni batak i zabatak, otkošteni, zamotan u svinjsku maramicu i punjen šunkom i sirom. Imamo i punjenu vješalicu, ustvari kotlet punjen šunkom i sirom. Moram spomenuti i naše posebne uštipke – mljeveno meso sa špekom i sirom, to je malo ljutkasto. Naši ražnjići jako su dobri jer se rade od kotleta, a ne od vratine ili plećke kako to drugi rade. Imamo i pohanu svinjetinu, pohanu piletinu, svinjske ili pileće ražnjiće, dimljenu vješalicu, bijelu vješalicu, punjenu vješalicu, domaće kobasice. Sve su to moji brendovi – govori Maslić koji je posebno ponosan na to što se njegova hrana sviđa svima, od djece do umirovljenika.
– Dolaze nam različiti gosti, iz javnog, političkog, sportskog života... Međutim, meni je svaki gost isti. I ne dopuštam ni svojim djelatnicima da prave razliku. Mi radimo i kuhamo za sve jednako. Sve što pripremamo većinom prvo probamo moji djelatnici i ja. Volim staviti dosta dodataka i želim da svako jelo ima svoj poseban šmek, slanoću, ljutinu. Tako sam u punjenu pljeskavicu sa šunkom i sirom u kojoj mi je malo falilo slanoće stavio taj špek, u ružu sam stavio slani feta sir i malo ljute tucane paprike. Pokušavam zadovoljiti svačije nepce, da ima i ljutog i slanog i normalnog za one koji ne smiju jesti jaču hranu. Pokušao sam zadovoljiti "normalnu raju", zapravo da tu ima za svakog nešto. Pokušali smo napraviti jelovnik da može doći pojesti i dijete, i njegov otac, i djed i baka, zapravo da to bude obiteljski restoran. To mi je bio cilj koji sam postigao. Pokušavam biti skroman, normalan – govori Maslić, kojeg smo upitali je li interijer uredio u stilu vlakova u kaubojskim filmovima zbog imena restorana Pastuh ili ima neki drugi razlog.
– Bio sam u Budimpešti u jednom pubu. Taj mi se rustikalni štih jako svidio. Kada sam ovdje počeo raditi, htio sam nešto dobro i čvrsto. Sve ovo što se danas kupi po dućanima brzo se poništi i onda ta priča nakon pet godina više nije ista jer morate promijeniti cijeli interijer. Ja to nisam htio. Htio sam imati lokal koji će imati ime i brend i tako san napravio. Nacrtao sam svaki stol i klupu, šank, sve što vidite moja je ideja – govori Adnan Maslić koji je pohvalio i svoj desert.
– Za desert imamo palačinke, no moram priznati da su tu glavne moje kuharice i u to se ne miješam. Kad one kažu koliko sastojaka treba za to, mene zaboli glava. Ali moram priznati da su jako dobre i ljudi uživaju u pravim domaćim palačinkama punjenim čokoladom ili šumskim voćem. Što se tiče budućnosti, ne želim ništa mijenjati, širiti ili otvarati novi lokal. Mnogi moji prijatelji kažu da bih trebao otvoriti još lokala, i u Zagrebu i drugim gradovima Hrvatske. Moja je filozofija da, kada proširiš poslovanje, ne možeš održati istu kvalitetu. Ponekad čovjek misli da je umoran od svega, ali za dan-dva opet smogne snage za dalje. Tada čujem od ljudi da im možda nešto fali u okusu pojedinog jela pa to pokušavam popraviti – kazao je Adnan Maslić.
Od jedne smjese radi se sve – uštipci, ćevapi, pljeskavice, gurmanske pljeskavice, sav roštilj od mljevenog mesa je isti, samo su neka jela ljuća ili blaža, začinjenija ili manje začinjena – na slici lijevo ćevapi s kajamakom, u sredini grah, desno punjeni pileći zabatak
Kako je restoran udaljen tek nekoliko minuta od zagrebačke zračne luke, ovdje često na roštilj navrate strani putnici prilikom dolaska u Hrvatsku
