Ako vam starci plaćaju svadbu onda po meni plaćaju sve - vi napravite neki budžet i kažete koliko vam para treba - prepolovite to i pola daju tvoji, a pola njegovi, napisala je jedna korisnica foruma.
Kad su Hrvati u pitanju već tradicionalno, muškarci ulaze u brak stariji od žena, kažu statistike. Tako je prosječna dob ženika pri sklapanju prvog braka u 2017. iznosila 31,3, a nevjeste 28,6 godina, odnosno prosječna dob ženika je u odnosu na 1990. porasla za 4,3, a nevjeste za 5,3 godine. Moguće da se prosječna dob ulaska u brak povećala i zbog velikih troškova života...
"Mi si sami sve plaćamo, a od staraca ne očekujem ni poklon ali sam ga ipak dobila... bar od svojih... a i od njegovih ćemo sigurno nešto dobit... i to je to... meni su starci gosti na svadbi", napisala je jedna korisnica koja ne smatra da roditelji trebaju snositi taj trošak.
Neki čak imaju i običaj večere prije vjenčanja, pa i taj trošak moraju uključiti u ovaj, već ionako skup dan.
"Uf, što se tiče ove teme ja sam tako ljuta na dragog! Prije svadbe prave večeru za 120 ljudi, katering, konobari, hrana sve iz restorana. Kaže njegovi to možda neće moći platit, ispada da ćemo to morati od naše jabuke. Ista takva usluga će biti i na dan vjenčanja. Nakon svatova sigurna sam da ćemo ostat dužni. Pa pitam ga što pravite cirkus kad ga si ne možete priuštit?Meni će moji platiti doček svatova ostalo ja sama. On bi sad dizao mikro kredit da kupi odijelo. Uf, ljuta sam na spomen ove teme. Takvo razmišljanje me plaši. Pa čovječe stisni se malo, sve se može!", piše jedna buduća mladenka.
Ako malo "proguglate", vidjet ćete da je Zagreb definitivno najskuplja lokacija za vjenčanje. Prosječna cijena svadbenog menija iznosi oko 380 kuna, a slična situacija je i u Rijeci, no ipak malo jeftinije. Tamo je meni 350 kuna. Slavonija je najjeftinija pa je meni u Osijeku već po cijeni od 220 kuna. Slijedi ga Varaždin s prosječnom cijenom od oko 260 kuna, a u Splitu se prosječna cijena kreće oko 300 kuna po osobi.
Ima još različitih mišljenja o organizaciji.
"Mi kad smo krenuli u organizaciju, dogovor je bio sljedeći: svadbu si organiziramo sami, s time da i moji i njegovi starci će nam dati približno isti iznos dara, i s time bismo taman pokrili restoran. Ostalo sve mi financiramo sami. I neki dan mi sjeli da napravimo neki konačan popis gostiju... I sad, meni se popis nije mijenjao od prvog dana, ja imam 34 ljudi sa svoje strane (uključujući sve, od staraca do nekih tamo frendova), a njemu ispalo i više nego duplo, jer si frajer zamislio zvati neke tamo susjede... ja pop*zdila, reko, bolan, odakle ćemo mi to platit'? Kaže on, od dara.. reko nema šanse da se ja tresem i mislim si oću li ujutro imat para od dara za tih tvojih neplaniranih pola gostiju, muziku i sve ostalo što se već mora podmirit'... Srezali smo taj popis... Dakle, plaćanje svadbe bi trebalo ići po nekom dogovoru i principu, a ne da iskaču tako neke nebulozne stvari naknadno koje nisu bile u proračunu i za koje se nema novaca..."
Znate li za običaj da kum plaća crkvu ili tortu, a kuma buket? Evo što kažu na Forumu.
"Zanima me tko plaća oblekicu za mladoženju, mladu, pozivnice, zahvalnice, foto-video, glazba, prstenje i sl. Naime naši nam plaćaju vjenčanje, ali još nismo definirali niti mi znamo što tko plaća. Pa molim vaša iskustva."
Evo i odgovora:
"Moj slučaj - mi ćemo platiti odijela, cipele, šminku i bla bla ostalo za srediti nas dvoje, prstenje i tak, a ostatak - stolica, fotić, band, piće ćemo, nadam se, pokriti iz koverata (ovo mi strašno licemjerno i ogavno zvuči, ali tako je, i mi smo ostalima davali novac, i oni će nama dati tako da se ne brinem kad vidim da svi to rade, neću se ni ja praviti luda) Nemojte sad samo komentirati 'zašto radite svadbu ak nemate novaca' ili 'kako možeš očekivati da će ti netko dati pare', samo govorim kako mi planiramo pokriti troškove. A sudeći po iskustvima x parova koji su se vjenčali nedavno, a na čijim smo svadbama mi bili, sve su pokrili od novca kojeg su im svatovi darovali. Od roditelja ne očekujem ništa."
"Moje je mišljenje da tko voli velike svadbe nek' izvoli. Ako netko želi imati 500 ljudi na svadbi, ak si to može priuštiti neka izvoli. U konačnici imali vi veliku svadbu ili ne, kada zbrojite sve troškove fiksni troškovi kao haljina, odjelo, fotograf, cvijeće... uvijek su vam isti, dok večera ovisi o broju ljudi. Mislim da je tu samo stvar da li vi želite takvu svadbu (nije bitno da li je 60 ili 200) s običajima (usput mnogi tzv. običaji uopće nisu naši običaji, tj. običaji našeg podneblja) i cijelom pompom ili ne. Ja osobno nisam taj tip osobe, niti je moja familija takva, dok je s drugom stranom sasvim drugačije. Tko će opet sve skupa platiti ovisi opet o situaciji, negdje roditelji nemaju novaca a mladi žele svadbu, da li tada roditelje natjerati da istu plate ili će se oni sami pobrinuti za financiranje."
"Kod mene svi sudjelujemo u troškovima. Kad smo se dragi i ja zaručili počeli smo štediti za svadbu. Prvo smo htjeli sve sami, ali obzirom na druge životne troškove to nije moguće, pa će nam pomoći roditelji. Međutim, nema određene podjele tko plaća što jer se svi ok slažemo, pa ćemo se dogovoriti. Dragi i ja smo rekli da smo mi sretni da nam pomognu koliko mogu, ali nam je važno da sami pokrijemo dio jer ipak je to naša svadba i ne želimo starce previše opterećivati, pogotovo ja moju samu koja je udovica", napisala je jedna korisnica.
"Ja čula da kum od mladoženje treba platit vjenčanje u crkvi... Ali ne dozvoljavam ni to, a pogotovo ne fotografa ili tako nešto..."
"Mislim da kum plaća tortu? A kuma buket... Također ne želim da mi kumovi išta plaćaju, ne zelim ih ničim opterećivati. Ni dar mi ne triba! Želimo da nam budu svjedoci na vjenčanju, jer su nam najbolji prijatelji, a ne da zaradimo na njima!"
Naše omiljene kumice s Trešnjevačkog placa podijelile su nam par savjeta o ljubavi:
kad njemački turisr vidi svadbu u Slavoniji ,začuđen misli da je to "Octoberfest"