Putovi su se trojici prijatelja ispreplelli u najjužnijoj općini u Istri, Medulinu,pa danas Darko Privrat i Hugo Vojak imaju obrt za videoprodukciju Redesign films koji su osnovali nakon što su jedno vrijeme učeći volontirali u tvrtki N.o. video production Matea Ostojića, registriranoj za istu djelatnost.
– Oduvijek sam volio video, prvu sam kameru dobio za deseti rođendan. Dok sam studirao radio sam na lokalnoj televiziji i radiopostaji. Roditelji baš nisu bili zadovoljni, govorili su mi da završim faks. Završio sam ga, došao doma i pitao ih je l’ mogu sad raditi što želim. Danas, pet stotina videa kasnije, roditelji su veseli i shvaćaju da je to bio dobar izbor – govori 26-godišnji Darko, prvostupnik inženjer strojarstva i čuvar istarske tradicije kroz ples i svirku na tradicijskim instrumentima poput roženice.
Ima posla za svakog tko hoće raditi
Studij je Darko završio u Rijeci, razmišljao da zbog posla preseli u Zagreb, ali onda ga je imao sve više i u svome Medulinu, udružio se s Hugom i Mateom i počeli su graditi svoju, nešto drukčiju priču.
– Dugoročno gledano, ne planiram odlazak. Smatram da ovdje ima posla za svakoga tko hoće raditi – kaže Darko.
– Više je kod nas perspektive za mlade nego za stare – dodaje 30-godišnji Mateo, koji je u Zagrebu studirao poslovnu informatiku i svaki se vikend vraćao kući jer mu je nedostajalo more.
– Razmišljao sam o odlasku u Grčku, slični su nam mentalitet i gastronomija. Ali bojao sam se da se neću brzo uklopiti pa je na tom stalo – govori Mateo.
Njegova se ljubav prema videu rodila odavno i znao je da to želi raditi: – Ne mogu se vidjeti u uredu od 8 do 16. A ako ne radiš ono što voliš, život će ti biti jako težak – objašnjava.
Za razliku od Darka koji je sportski tip, Mateu je hobi sve što je vezano uz more, poput pecanja, plovidbe... Najmlađi među ekipom, 20-godišnji Hugo, rođen je u Francuskoj, do početka osnovne škole živio je u predgrađu Pariza, no svako je ljeto provodio kod obitelji svojih roditelja u Puli i Medulinu pa je odmalena naučio jednako i francuski i hrvatski. Najprije su u Hrvatsku došli on i majka, a otac poslije. Naime, plan je obitelji bio da se vrate u Francusku kad Hugo završi osnovnu školu. Međutim, upravo on nije htio natrag.
– Upisao sam trogodišnju industrijsko-obrtničku srednju školu za elektroinstalatera, da se naučim samostalnosti i kako biti privatnik. U prvom srednje išao sam u Francusku na mjesec dana kod oca, odraditi praksu. Ne znaju ljudi koliko je bolji život ovdje. U Parizu život brzo prolazi, budiš se u pet da bi bio na poslu u devet, jer ujutro ti da prijeđeš dvanaest kilometara treba dva i pol sata. Povratak, opet isto. Dok to netko ne proba, ne zna da mi ovdje živimo kao kraljevi. Volio bih da ljudi shvate kako je kod nas lijepo i lako živjeti, ako se ima volje za raditi. Jer ako ima volje, ima i posla. Prijatelji mojih roditelja koji k nama dođu iz Francuske naprosto budu oduševljeni u kojem smo jedinstvenom okruženju. U Francuskoj su popularni tartufi, al’ nema do motovunskih. Imamo Rovinj, more, otoke... I sve nam je to pred očima – u dahu će Hugo.
Teško je živjeti bez mora
Ovaj učenik generacije u pulskoj industrijsko-obrtničkoj školi razmišljao je, kaže, o eventualnom odlasku u Zagreb, ali samo poslovno. Poput svoje dvojice starijih prijatelja, i on bi teško mogao bez mora. Kad govore o djetinjstvu Medulinu, uglas će kazati da je ono u maloj sredini zasigurno puno ljepše i kvalitetnije no u velikom gradu:
– Dok su se naši vršnjaci u Puli vozili na Tomosu, mi smo išli na kupanje, bavili se veslanjem, istraživali prirodu... U cijeloj generaciji jedan dečko imao dva neopravdana sata, a dođeš u Pulu u srednju, i svi se čude što ne bježiš iz škole – govore Darko, Mateo i Hugo pa Mateo, koji se u međuvremenu preselio u Pulu, kaže da bi djecu kad bi ih imao vozio u osnovnu u Medulin.
Ljepote Istre – na čijoj promociji punom parom radi i Turistička zajednica Istarske županije na čelu s direktorom Denisom Ivoševićem – ova će nam trojica zaljubljenika u svoj kraj pokazati u jednominutnome videu u sklopu projekta Moja.hr. Nastojat će dočarati zašto smatraju da žive u najljepšem kutku Lijepe Naše. Osvoje li jednu od novčanih nagrada – a one za prva tri mjesta iznose pet, deset i petnaest tisuća kuna – dio će novca uložiti u organiziranje ekoakcije, za čišći Medulin.
Zalazak sunca na otoku koji obiđete za minutu
U sastavu Premanture na najjužnijemu dijelu istarskoga poluotoka zaštićeni je krajobraz – rt Kamenjak s prekrasnim plažama, više od pet stotina biljnih vrsta među kojima svojevrstan kraljevski status imaju orhideje, tridesetak zakonom zaštićenih vrsta od kojih su dvije endemske. Milju i pol jugozapadno od Kamenjaka nalazi se najviši svjetionik u Istri (35 metara), Porer, izgrađen na sredini istoimenog otočića za koji vam treba tek nešto dulje od minute da ga cijelog obiđete. U svjetioniku su dva apartmana koja se iznajmljuju, a posjetitelji kažu kako su na Poreru prekrasni zalasci sunca.
Stazama sedam slapova i Stjepana Hausera
Darko, Mateo i Hugo svima bi koji dođu istraživati Istru preporučili da na njihovu popisu obavezno bude i Staza sedam slapova koja ide od Buzeta kroz korita rijeke Drage i Mirne, duga je oko 13 kilometara, a prođe se za pet sati. Lijepa, ali i zahtjevna – treba se penjati uz stijene, hvatati za sajle... Prijatelji se slažu da gosti Istre svakako trebaju posjetiti Rakalj jer je pogled odavde neprocjenjiv – vide se zaljev, otoci Cres i Lošinj. U Raklju se nalazi i Staza Stjepana Hausera, svjetski poznatog violončelista koji je podrijetlom iz ovoga mjesta nedaleko od Pule.
Bajkoviti gradići zaogrnuti legendama
Ne samo sunce i more već i kilometri biciklističkih staza, kvalitetna eno i gastroponuda, bajkoviti gradići u unutrašnjost zaogrnuti velom istarskih legendi... Sve su to razlozi zbog kojih Istra uistinu ima turizam 365 dana u godini. Jedno od takvih mjesta koje svakako treba posjetiti jest i Svetvinčenat koji spaja unutrašnjost s jugom istarskoga poluotoka. Ovime mjestom dominira kaštel Morosini-Grimani, impresivni dvorac čija je gradnja započela još u 13. stoljeću. Upravo je Svetvinčenat bio pobjednikom ovogodišnje kontinentalne Turističke patrole Večernjega lista.
