Kada se ne osjećamo dobro, želimo biti okruženi ljudima koje volimo i bliskim prijateljima.
To je ono što smo već znali, no istraživanje je pokazalo da kada se osjećamo sretno, želimo upoznavati nove ljude i okružujemo se strancima.
Ljudi su po prirodi društvena bića i potrebno nam je ostvarivati odnose s drugima kako bi se osjećali potpuno i ispunjeno i kako bi održali svoje mentalno zdravlje.
Istraživanje provedeno na Harvardu pokazalo je kako ljudi, ovisno o tome koliko su sretni, biraju i kakve će odnose ostvarivati.
Povlačenje u sebe klasičan je simptom depresije.
Jednomjesečno istraživanje je obuhvatilo 30 tisuća ispitanika koji su kroz tekstualne poruke odgovarali kako se osjećaju, što rade i s kim su u društvu.
Na ovaj su način znanstvenici dobili odgovore kako se tko osjeća u koje doba dana i s kim tada borave. Pokazalo se da oni koji su se osjećali tužno, izlazili su vani i boravili s bliskim prijateljima. Nakon toga, njihovo raspoloženje je bilo puno bolje.
S druge, pak, strane, sretniji ljudi su tražili manje sretnija rješenja, odnosno, htjeli su upoznavati nove ljude i okruživali su se strancima, i time sebe stavljali u neugodnije situacije. Kratkoročno, ove manje sretne aktivnosti ovih sretnih ljudi učinile su ih da se osjećaju još gore. Psiholozi imaju brojne teorije kako bi objasnili sreću, zašto se ponašamo društveno na način na koji radimo i kako se te dvije pojave međusobno odnose.
'Društveni odnosi se smatraju bitnima za sreću, a za sreću se smatra da potiče društvene odnose', pišu autori.
"Međutim, empirijska potpora ovom široko rasprostranjenom mišljenju iznenađujuće je mješovita, a ovo stajalište malo pojašnjava koji će socijalni partner osoba biti motivirana za interakciju s srećom."
Njihovi rezultati odgovaraju modelu koji se zove 'načelo hedonističke fleksibilnosti'. U osnovi, ovaj princip kaže da ne činimo samo ono što nas čini najsrtenijima u svakom trenutku - uglavnom zato što postoje stvari koje se moraju obaviti, poput poslovnih obveza, čišćenja, obilazaka raznih institucija i sl.
Djelujući po principu hedonističke fleksibilnosti, uvijek nastojimo održati neku vrstu ravnoteže sreće.
