Aditivi, pesticidi, hormoni, antibiotici... Što se sve skriva u hrani koju kupujemo i svakodnevno konzumiramo? Odgovor na ovakvo pitanje nemoguć je jednako kao i pronaći hranu netaknutu barem zagađenjima iz zraka.
U potrazi za zdravim
Ozoniranje kao proces čišćenja namirnica od površinskih nečistoća proveli smo na tri skupine namirnica iz različtiih izvora – supermarketa, trgovina zdrave hrane i tržnice. U prvoj je skupini bilo voće i povrće (naranče, limun, mrkva, krumpir i kupus), u drugoj grahorice, a u trećoj piletina. Ksenija Sušac, nutricionistica i stručnjakinja za tradicionalnu kinesku medicinu, objašnjava kako ozonator, koji stavljamo u zdjelu s vodom u koju smo prethodno uronili oprane namirnice, čisti hranu.
Samo površinski posao
– Uklonit će pesticide i katalizatore iz voća i povrća, antibiotike i hormone, a meso postaje elastično i ukusno. Nakon što je očišćeno ovim uređajem, voće i povrće ne gubi hranjivu vrijednost – kaže K. Sušac. Ozonom se, dodaje ona, može ukloniti klor iz vode, sterilizirati vodu i obogatiti je kisikom. Može se čistiti i sterilizirati stroj za pranje posuđa, dječje bočice, ručnici, četkice za zube...
Prof. dr. sc. Zoran Herceg a Prehrambeno-tehnološkog fakulteta pak prema ovakvoj metodi pročišćavanja postavlja distancu.
– Primjenom ozona uništavaju se mikroorganizmi na nekoj površini ili namirnici te se efikasno ispire nakupljena prljavština, jednako kao i UV-svjetlošću, no djelovanje ozona na hormone, pesticide ili antibiotike u hrani nije moguće – izričit je prof. Herceg.
Činjenica je pak da je hrana nakon tretiranja bila čišća i privlačnija, no ne nužno i zdravija.
Limuni i naranče iz Trgovine zdrave hrane nisu pokazali nikakvu reakciju, voda je ostala čista. Kupus je jako pjenio i prljao vodu. Dubrovačke naranče i pelješki limuni kupljeni na tržnicama također su vodu ostavili čistu, kao i kupus. No iste vrste voća iz supermarketa (uvoz iz Grčke i Južne Afrike) vodu su ostavile mutnom, a na površini su plutale čestice koje su se lijepile za stijenke zdjele. Isto je reagirao i kupus.
Slanutak kupljen u supermarketu (uvoz iz Kanade) ostavio je malo pjene uz rub. Domaći sukošanski slanutak s tržnice ozoniranjem je vodu ostavio čistom. Slanutak iz trgovine zdravom hranom (uvoz iz Turske) snažno je reagirao, a pjena je bila obilna i ljepljiva.
Pileća prsa ne prodaju se u trgovinama zdrave hrane pa smo testirali svježe pakirana iz supermarketa. Reakcija je bila burna, a obilna se masna pjena rastezala poput sline. Na dnu zdjele stvorio se mutni talog. Svježe pileće meso s tržnice u vodi je također stvorilo obilnu pjenu koja se hvatala za stijenke posude s ozoniranom vodom.
Pa svi znamo da ono što jedemo nije zdravo, tko nema svoju vlastitu bakicu koja joj hrani kokoš niti neće jesti zdravo, to se odnosi i na sve ostalo, jaja, voće i povrće, ali sve manje ima i tih bakica koje još uzgajaju sve te stvari.................................ali upoznala sam jednu bakicu na trešnjevačkom placu koja je za svoju mrkvu govorila da je prava domaća , a ispod pulta je bila ogromna vreća talijanske mrkve iz koje je vadila tu \"domaću\"...............pa ti onda vjeruj i bakicama...............