Nakon studija šumarstva, života u inozemstvu, rada u ugostiteljstvu i završene akademije za slastičara, Antonija Laginja je nedaleko Maksimira prije godinu dana otvorila prvu slastičarnicu specijaliziranu za krafne. Na stranicama za razmjenu turističkim informacija, ali i društvenim mrežama općenito, za nesvakidašnje okuse, ali i pomno biran interijer Miss Donuta pristižu samo riječi hvale.
Kako znanje stečeno u ugostiteljstvu i turizmu iskoristiti kao polazišnu točku za pokretanje vlastitog biznisa zna Antonija Laginja, vlasnica sve popularnije zagrebačke slastičarne Miss Donut. „U Hrvatskoj sam završila 4 godine Šumarskog fakulteta, onda sam otišla na magisterij u Dansku, a kasnije i Švedsku. Tamo sam upoznala i današnjeg supruga s kojim sam potom otišla u Urugvaj, s tim da sam oduvijek voljela kuhati. U međuvremenu sam pohađala privatnu slastičarsku akademiju i postala chef patisserie. Radila sam u restoranima, počevši od onih klasičnih šegrtskih poslova guljenja jabuka i slično, no odlučila sam se vratiti natrag u Zagreb. S radom u restoranima nastavila sam i ovdje, kod divnih poslodavaca, no iako se radi o dinamičnom poslu vjerujem da svaki obrtnik želi otvoriti nešto svoje i živjeti od toga“, ispričala je Laginja. Želja joj se ostvarila prošle godine, a upravo početkom prosinca slave i svoj prvi rođendan.
Komentirala je kratko i obrazovanje koje slastičare ne osposobljava u ekonomskom dijelu pa su ljudi najčešće nespremni na pokretanje vlastitog posla. Danas zapošljava 10-ak ljudi, no kaže i da problema s pronalaskom adekvatne radne snage iz pekarske struke ipak ima problema. „Tražimo slastičare i pekare, no nema ih. Problem je što dosta radimo i po noći, a onda djecu iz ugostiteljskih i kuharskih škola ne možemo uzimati na praksu. Puno je ljudi otišlo u inozemstvo, ali redovito školama šaljem poziv da nas imaju na umu“, ističe.
S druge strane, kako su smješteni u Harambašićevoj ulici u blizini koje se nalazi velik broj fakulteta i škola posla ne manjka. Zadovoljna je, kaže, i činjenicom da je taj dio grada sad malo živnuo jer se nakon njih otvorilo još nekoliko objekata s ponudom hrane. Konkurencije, ipak, u onom klasičnom smislu nema iz dva razloga – ova vrsta krafni zahtjevna je za izradu, dok na svaki drugi biznis koji se ovdje pokrene gleda kao na 'kolege iz branše'. Što se tiče birokracije, Laginja je zadovoljna i time jer se s problemima nije susretala. Godinu dana je trajala priprema otvaranja objekta, od uređenja i ukrašavanja, pa do osmišljavanja recepata i nabavljanja potrebnih materijala. „Imali smo početni kapital, pa je utoliko bilo lakše. Lokacija je odabrana jer se radi mom kvartu i do tada nije bilo ničega ovog tipa, nedostaje malih barova i restorana“, dodaje.
Svaka sezona nosi svoje ukrase, pa tako u Miss Donutu upravo skidaju one jesenske i stavljaju božićne. Interijer je zapravo rezultat asistencije arhitektice, a svako se toliko nadopunjava u skladu s trenutnom inspiracijom vlasnice Antonije Laginje. „Vitrina je, recimo, dizajnerski komad po narudžbi. Kuhinja, koja se nalazi malo niže od ovog prostora, opremljena je klasičnom pekarskom opremom, uz pojedine aparate svojstvene za proizvodnju krafni. U pripremnoj sam fazi dosta istraživala što nam je sve potrebno, a imali smo dovoljno vremena da sve nabavimo“, istaknula je.
Kao i dekoracije, i okusi se mijenjaju u skladu sa sezonom i dostupnim namirnicama. Laginja kaže i da iako je teško izdvojiti najpopularniji okus među krafnama, no možda su se Miss Nutella, Cheesecake i Kinder nekako i isprofilirale kao (naj)traženije. Onamo se dolazi i po šalicu vruće čokolade u koju se mogu dodati i različiti okusi te druge tople i hladne napitke, ali i po još nekoliko različitih vrsta slastica osim krafni. „Ljudi nisu navikli da se asortiman toliko mijenja jer kad odete u slastičarnu ondje obično redovito pronađete njihovu klasičnu ponudu. Ljetos smo imali, recimo, krafne s okusom pina colade, a sad je nekako ipak vrijeme za cimet, kavu, čokoladu. U ponudi na dnevnoj bazi imamo desetak okusa i sve kombinacije osmišljavam sama jer kad poznaješ tehniku, lako je biti i kreativan“, dodala je. Svaka je krafna ručno izrađena, ne koriste instant smjese, iako su je u početku savjetovali da bi tako bilo najpraktičnije.
Specijalno ukrašene božićne krafne iz Miss Donut osim kod njih ovih su blagdana dostupne i na Adventu, pa svi ljubitelji slatkoga kojima je Harambašićeva daleko, po svoju novu najdražu krafnu mogu se zaputiti na jedan od zagrebačkih trgova.
