Sve se više priča o opasnostima plastike u svakodnevnom životu. Plastika ima dugi vijek trajanja, a njezino gomilanje u prirodi bitno šteti okolišu. Za razgradnju nekih vrsta plastike potrebno je i više od 500 godina. Ipak, u posljednje vrijeme raznim se načinima pokušava barem malo smanjiti njezino korištenje.
Svaka osoba može dati svoj doprinos s najmanjim stvarima, a Bernarda, turistički vodič iz Zagreba, ispričala nam je kako izgleda njezin život bez plastike.
"Moja priča s ekologijom počela je prije pet godina kad sam prestala jesti meso. Prestala sam ga jesti jer sam imala ljubimca kunića i pomisao da netko jede kuniće me užasavala, a malo-pomalo počela sam istu empatiju osjećati prema svim sisavcima. Onda sam iz upotrebe izbacila i svu kozmetiku i sredstva za čišćenje koja se testiraju na životinjama i prebacila se samo na cruelty free varijante. Nepojmljivo mi je da se u 21.stoljeću i dalje testira na životinjama iako to zaista nije potrebno. Potom sam malo-pomalo počela uviđati koliko i druge vrste u prirodi pate zbog ljudskog utjecaja, a ponajviše zbog zagađivanja okoliša te sam osvijestila koliko zlo je zapravo naš otpad, a pogotovo plastika, koju koristimo bez imalo razmišljanja, a koja nažalost završava u morima i prirodi i ubija tolike životinjske vrste i našu Zemlju.
I eto, sad pokušavam biti što ekološki osvještenija, iako je to teško u gradu poput Zagreba gdje je reciklaža samo mit (jer iako se mi trudimo razvrstavati, sve završi na istom mjestu). Ono što danas radim za okoliš jest sljedeće: Ne jedem meso (prvenstveno zbog nadasve okrutnih načina tretiranja i ubijanja životinja, ali i zbog štete koja okolišu pravi tolika "proizvodnja" mesa - krčenje šuma za uzgoj stoke, emisija CO2 itd), upotrebljavam isključivo preparate koji nisu testirani na životinjama, izbjegavam plastiku kad god mogu (npr. u dućanu ne uzimam vrećice nego nosim svoje platnene, pokušavam kupovati deterdžente u rinfuzi, kupujem papirnate štapiće za uši, ne kupujem pića u plastičnim ambalažama, koristim tvrde sapune i šampone tj. one bez plastične ambalaže, plastiku koju imam doma pokušavam prenamijeniti, a ne samo bezglavo baciti, za smeće ne koristim kupovne ili dućanske vreće već koristim one od ambalaža – npr od toaletnog papira i sl.).
Jako je teško jer sve što kupujemo dolazi u plastici! I tjestenina, kozmetika, sir, sladoled, keksi... I, nažalost, teško ju je izbjeći, no stremim k tome da budem dobar primjer nekome tko će pak utjecati na nekog drugog i lančanom reakcijom možda jednog dana svijet plastiku uopće izbaci iz upotrebe. Sretna sam kad vidim da većina mog kvarta ipak sortira otpad i pazi gdje baca plastiku, gdje staklo, gdje papir, gdje komunalno, no rastužuje me što odvožnja plastike ide dvaput mjesečno, a kontejner se napuni za dva dana – ljudi se trude, ali uzalud.
Gledaju li me ljudi čudno u dućanu, na primjer, kad ne uzimam vrećice za voće nego trpam u košaru bez vrećice – mladi to uglavnom shvaćaju, no starijima je ekologija strani pojam. Da, teško je i nekad imam dojam da se borim s vjetrenjačama, no ne odustajem. Ja čak i nisam toliko hard core kao neki, ali dajem sve od sebe", rekla nam je Bernarda.
Iako je teško, brojni ljudi pokušavaju živjeti bez plastike, a i festivali u Hrvatskoj odlučili su izbaciti jednokratne plastične čaše iz upotrebe i zamijeniti ih biorazgradivima. Primjer je koncert benda Foo Fighters u Puli koji je prvi takav događaj u Hrvatskoj gdje su se klasične plastične čaše zamijenile posebno dizajniranim perivim čašama koje su posjetitelji kasnije mogli uzeti sa sobom kao uspomenu. Još jedan primjer je i Welcome Spring Festival održan na Trgu Josipa Juraja Strossmayera u Zagrebu u svibnju ove godine, gdje su se plastične čaše zamijenile biorazgradivim čašama, a imali su i biorazgradive slamke. Nedavno je i Motovun Film Festival objavio borbu protiv plastike, a ovogodišnje gledanje filmova praćeno je parolom "Naše čaše nisu za bacit'", dok će se čaše na kraju festivala moći vratiti uz povrat novaca ili zadržati kao suvenir.
Srpanj je ujedno i mjesec bez plastike, a to je razlog zašto se održavaju brojni prosvjedi i aktivnosti diljem svijeta za podizanje svijesti o važnosti života bez jednokratne plastike. Plastika nije opasna samo za prirodu već i za životinje, a tome svjedoče i brojni primjeri plastike koja je pronađena u utrobi životinja u oceanima.
Smanjenje plastike nije lagano s obzirom na to da se sve u trgovinama nalazi u plastičnim ambalažama, ali sve počinje malim koracima. Umjesto plastičnih vrećica mogu se koristiti platnene torbe, može se sortirati otpad ili upotrebljavati vlastite plastične posude pri kupnji.
I kaj sam rekel da su prehrambena, farmaceuska i kemijska industrija najveci zagadivaci prirode, tim vise sto pakiarju u sve i svasta. To smece bi im trebalo staviti u njihovo dvoriste - pa nek segregiraju i vide o cemu mnogi pricaju.