Tako sam osamljena da bih najradije da me nema, kaže zabrinuto. Uvjeravaju je da je adolescencija najljepše razdoblje u životu. Ne pomažu joj, sve više je obeshrabrena. Traži pomoć i kuca na mnoga vrata, tko će čuti i razumjeti? To je samo jedna od priča s kojima mladi dolaze u Psihološki centar Tesa i traže pomoć, a jedna od psihologinja koja to radi je i dr. sc. Jelena Maričić.
Povučeni i odbačeni
– Ovakve izjave treba jako ozbiljno shvatiti, nekad ih čujemo od adolescenata sa slabim socijalnim vještinama, ali i od onih koji se jednostavno razlikuju od većine. Adolescenti uglavnom vole grupna i bučna druženja pa se oni povučeniji, koji se muče pri takvim druženjima, počinju osjećati osamljeno – kaže psihologinja i dodaje da je najvažnije dati nadu, jer ako ti je trenutačno teško i ne uklapaš se, ne znači da je to tvoja trajna “značajka”.
– Srednjoškolcima koji se odluče upisati fakultet studij će vjerojatno biti puno ljepše razdoblje, bit će okruženi ljudima sa sličnijim interesima. No, kako treba riješiti i sadašnjost, pokušavamo pronaći neku osobu iz njihove okoline koja im je slična te način kako se povezati s njom – kaže dr. Maričić.
Foto: Marijan Sušenj/PIXSELL
Procijeni li da je problem u pomanjkanju socijalnih vještina, zajednički otkrivaju zanimljive teme za čavrljanja na kavi, kako nekome predložiti odlazak u kino te neke druge aktivnosti u kojima bi mogli pronaći srodnu dušu.
Kad je riječ o problemima u adolescentskim vezama, oni često nastaju zbog niskog samopoštovanja.
– Osobe s niskim samopoštovanjem puno su sklonije tražiti partnera koji ih ne poštuje. Važno je da nauče kako mu dati do znanja koje je ponašanje neprihvatljivo i prekinuti odnos u kojem nisu poštovani. Za sve to im treba i podrška, tražimo odrasle osobe, prijatelje, neku ustanovu i slično gdje je mogu pronaći. Ovim problemom bavim se i u sklopu projekta “Prevencija nasilja u mladenačkim vezama” Društva za psihološku pomoć – objašnjava.
Utjecaj društva
Dolaze mladi i zbog roditelja koji piju, sram ih je to priznati jer se boje da će prijatelji pomisliti kako su i oni isti. Ponekad je u pitanju i strah, što će biti ako padne godinu, hoće li roditelji plaćati studij ako odaberu nešto što im nije po volji...
– Uza sve te probleme, adolescenti dolaze svjesni da društveni kontekst u kojem živimo utječe na njihov život i mogućnosti izbora. Sve to može ih potaknuti, ali često i ograničiti u nečem što bi htjeli. U društvu koje je nepravedno, što vrlo brzo shvate, ljudi se snalaze na različite nelegalne načine, sve više je nezaposlenih, redaju se političke afere, postoji opasnost da će odustati od svojih planova i truda.
Kažu, moji su roditelji cijeli život pošteni pa kamo ih je to dovelo, zašto da se trudim kad je nemoguće dobiti posao u struci, ionako će ga dobiti netko preko veze. U takvom okruženju teško ih je i motivirati. Iako su mladi generacija s više energije, više snova, više optimizma od starijih, objektivno imaju nesigurniju budućnost nego što su je imali njihovi roditelji. Usto, imaju nisko povjerenje u institucije. To još više umanjuje mogućnost da će se netko potruditi kad imaju dojam da sve funkcionira na nepravedan način, a nužno je znati da trud ipak donosi neke rezultate – objašnjava dr. Maričić te dodaje kako rad s mladima temelje na aktivnom rješavanju problema i na jačanju tri strategije koje su poželjne – socijalna podrška, sagledavanje stvari iz drugog kuta te konkretno rješavanje pojedinog problema.
– Kad imamo bliske ljude, neku grupu, ona je ujedno amortizer kad nam se dogodi nešto loše. Uz emocionalnu podršku, grupa daje i mogućnost dobivanja novih informacija, više je šanse da ćemo saznati za neki posao, dobiti preporuku, steći novo znanje. Socijalna umreženost usmjerava život nabolje.
Mladima je jako važno da nisu sami i da se čuje njihovo mišljenje, vole da se s njima raspravlja. Ako uđu u okvir kako ionako ništa ne mogu učiniti, onda će se to najvjerojatnije i dogoditi. Treba pokušati stvari gledati iz drugog kuta, pronaći neke pozitivne primjere koji potvrđuju da se ipak isplati potruditi. Završetak fakulteta hrani samopoštovanje, a treba im ponuditi i što bi još mogli naučiti, otkriti osobine koje imaju, ali ih rijetko koriste, predložiti im da steknu neka nova znanja volontiranjem. Bitno im je reći: Možeš i ti biti puno više nego što si sad – kaže psihologinja.
Sami mogu mijenjati
U društvu koje je nepravedno mladima treba kazati da i sami mogu utjecati na društvenu nepravdu, mogu je smanjiti ili čak i povećati. Otkriva kako je u istraživanju s 11-godišnjacima saznala da već u toj dobi vlada razmišljanje kako se pripadnici neke manjine moraju pomiriti s nepravdom koju doživljavaju. I zato mladima treba reći da i sami mogu mijenjati svijet u kojem žive.
Treba poticati njihovu orijentaciju na budućnost. Usmjerenost na sadašnjost djelomično proizlazi iz toga što vole uživati u životu, što je velikim dijelom dobro. No, jednako tako, iz trenutka žele izvući maksimum jer tko zna što će biti sutra. Zbog takvog razmišljanja imaju niže samopoštovanje, više su anksiozni i depresivni. Daleka budućnost mladima je jako apstraktna pa treba raditi kraće planove, ići korak po korak, iz dana u dan.
– Djevojke studentske dobi često dolaze jer su povučene i to ih razlikuje od drugih. A sasvim je OK imati drukčiju osobnost nego što je u điru, OK je biti manje glasan, ne govoriti o intimnim stvarima. Nisu u tempu koji je danas poželjan pa ih proglase nenormalnim – kaže i dodaje da ljudi dosta prikrivaju istinu o sebi, ne govore to drugima, a samo im treba pomoći da pronađu tko je osoba u koju bi mogli imati povjerenja, kojoj bi mogli sve ispričati.
– Nikada im ne dajemo gotove recepte, pomažemo mladima da pronađu opciju koja će im omogućiti da se bolje nose sa situacijom u kojoj su se našli – kaže dr. Maričić i dodaje kako im je jedan od ciljeva i smanjiti tabu s traženja psihološke pomoći.
Ljudi koji dolaze u Tesu, mladi, ali i stariji, zdravi su, samo žele malo bolje razviti neki svoj potencijal. S njima radimo na zatvaranju starih priča, iako one ostaju sastavni dio života. I kad nakon svega mladi ljudi koji dolaze po pomoć stvore ljepši kutak svijeta, recimo budu bolji roditelji, nema veće nagrade i sretnijeg završetka.
>>Test sline predviđa rizik od kliničke depresije dječaka u tinejdžerskoj dobi