Kada je gospićki poduzetnik, Joso Mraović, pokraj svoje kuće
zabetonirao dio obale rijeke Like, a to postalo novinska vijest, lička
je priča dobila minutažu i u HTV-ovom Dnevniku. U toj gotovo tipičnoj
hrvatskoj priči o društvenoj i inoj iščašenosti, manje-više budalastoj
kao i mnoštvo njoj sličnih, saznali smo ne samo kako je neobični
Ličanin nagrdio obalu Like, nego i njegov nadimak!
Urednik i voditelj najgledanije i najvažnije hrvatske informativne
emisije najavljujući prilog o Mraovićevoj devastaciji riječne obale,
osjetio je važnim dometnuti kako je počinitelj „inače znan po nadimku
lički Tuđman“!
Ovih se dana u istoj emisiji dogodilo isto. Razlika je jedino bila u
drugačijoj vijesti o istom poduzetniku. Sada je vijest bila o riječkom
suđenju Mraoviću „za pokušaj silovanja američke košarkašice“. I opet
smo dobili priliku „za utvrđivanje gradiva“, tj. voditelj Dnevnika nas
je iznova podsjetio na Mraovićev nadimak! Tako su i oni koji su to
prije propustili mogli saznati da Mraovića zovu „lički Tuđman“!
Ne mora se biti uvrijeđenim simpatizerom pokojnog predsjednika pa da se
ipak upitaš čemu taj voditeljev ironični dodatak–podatak? Kakve veze
ima nečiji nadimak s onim što netko čini, ili je učinio? Osim toga,
kakve to ima veze s boljim novinarstvom, kakvo bi bilo za očekivati na
televiziji koja sebi tepa da je „javna televizija“?
Ako je pak dometanje nadimka zapravo voditeljev kriptopolitički stav,
tj. pokušaj da se preko „ličkog Tuđmana“ aludira na pravog
Tuđmana i „vrijeme tuđmanizma“, onda je to protivno naravi prave javne
televizije. Dapače, na svoj je način slično ponašanju “ličkog Tuđmana“.
RIJEČ - DVIJE
