Nas u našem Vrtu ništa tako ne može razveseliti kao dobra priča. Nije naodmet reći da je nama dobra priča lijepo napisana lijepa priča o nekom dobrom čovjeku koji je napravio nešto dobro otkrio novu bubu, proizveo nekakvo gnojivo, križao novu pšenicu ili uzgojio govedo koje daje natprosječno mlijeka, napisao korisnu knjigu, godinama njeguje rijedak cvijet. Takve priče danas, navodno nisu u modi i, navodno, ne prodaju novine, ali ispunjavaju čovjeka i onoga što samoga sebe uzgaja na crnjacima. Nama u Vrtu i to je nekako prirodno, baš kao u onoj šansoni u kojoj po Dedićevu prijevodu "i na smetlištu raste cvijeće".
Sve češće nalazim u različitim novinama i časopisima, naime, Vrtove odnosno ljude koje smo otkrivali, o kojima je Vrt pisao kako nešto počinju ili već rade sanjareći kako će od svojeg hobija, ljubavi možda napraviti biznis. Cijeli dosjei i teme brojeva posvećeni su sjajnim kreativcima. Sjajno, baš se veselim što su napokon otkrili ne glamurozne nego jednostavne, tako životne likove. Valjda procjenjuju da bi mogli dohvatiti glamur, malo zvjezdane prašine.
Na žalost, nedostaje mi i očito ću si po savjetu poštovanoga kolege Kreše Fijačka kad bih već o tome htjela čitati morati to mala istražiti za našu temu broja te analizirati stanje na tržištu dobrih ideja i dobrih hrvatskih proizvoda. Hrvatskoga ima napokon dobroga, a zabrinjava me što od silnoga, tako pomodnog i tako površnog marketinga, zapravo samo maloga njegova dijela tj. oglašavanja i odnosa s javnošću, od mnoštva tobože dobroga moguće dobro, obećavajuće se dobro više uopće ne može probiti. Valja postaviti kriterije za vrednovanje, za odmjeravanje što jest koje razine kakvoće. Dobro bi to bilo ne samo za kupce, potrošače nego i za same proizvođače. Jedna je stvar kuhati 20 ili 100 bočica sjajna primjerice "bakina" pekmeza, a druga 10.000 ili 100.000, zar ne?
Neka bude jednostavno ko pekmez, ali valja ljudima pred dostignutom ljepotom reći da dobre ideje i dobri proizvodi ne znače nužno i tržišno uspjele odnosno još preciznije financijski uspješne proizvode. Poznavajući ih u dušu, običnu i kratku te burnu poviejst, divim se ljepoti ušećerena cvijeća, tortama i kolačićima, maslinovu i kojekvu drugom ulju, kobasicama i drugim tako fotogeničnim lijepo upakiranim hrvatskim proizvodima, ali nikako ne bih voljela da zbog kratkovidnosti već za koju godinu pišemo o njima PONOVNO O... onako kako smo poslije općega oduševljenja pisali o hrvatskim puževima, hrvatskim činčilama, hrvatskim nojevima itd.
