bolje se ne vjenčat jer mnogi nisu spremni za brak ,previše rastava danas

Mislim da je brak umjetna tvorevina između dvoje ljudi,zamišljena da funkcionira kao institucija, a ujedno bi u njoj trebala biti prisutne emocije,ljubav,privrženost,odanost ,poštovanje.Što kad nečeg od toga nestane,kad se pretvori u podnošenje onog drugog "radi djece",okoline,familije?Društvo smo koje još uvijek gleda na razvedene ljude "ispod oka",jer zašto su se razveli , nisu se tukli,imaju novaca i kuću/stan,mi to prije nismo radili itd.nitko neče priznati da su ljubav i sex nadoknađivali sa strane,dok je savršena slika bračne idile bila samo za javnost. Najčešće tako govore oni nezadovoljni koji nisu imali petlje farsu prekinuti ,ostali su živjeti s osobom koju jedva podnose i oboje su nesretni i nezadovoljni,što najviše dolazi do izražaja kad djeca odu svojim putem.A trebali su samo skupiti hrabrosti i izači iz nezdravog odnosa. Svi takvi parovi trebali bi se upitati ,što to djeca uče od njih?Da je brak žrtvovanje sreće?Da treba ostati u njemu pod svaku cijenu? Isto tako smo skloni odrediti kad je nekome vrijeme za brak ,djecu,pa ako netko nije to napravio ,smatraju ga neuspješnim ili ima neku "falingu".U braku sam ali mom braku postoji ljubav,poštovanje,razumijevanje i to je podloga za rješavanje problema,ali da to nestane svoj život ne bih potratila na svađe,razmirice,galamu,ogorčenost...prekratak je za tako nešto.Djeca osjete kad stvari ne štimaju ,nije normalno kad roditelji ne spavaju u istoj sobi,kad se svađaju,galame,kad se mimoilaze u kuhinji ili boravku.Iz takvog dnosa treba izači i zbog djece ,tako će naučiti da to nije normalno.Sretni roditelji,sretna djeca.