Nepodnošljiva
lakoća udaljenja
Ministarstvo pravosuđa, čiji se rad nalazi pod stalnom paskom Europske
unije, može se pohvaliti odličnom statistikom. Kako objavljuje Novi
list, prema statistici, lani iz hrvatskih zatvora nije pobjegao nijedan
zatvorenik! Izvanredan rezultat koji mora zbuniti svakoga tko je u
novoj Areni pročitao da ih je lani pobjeglo – 75. Službena
statistika ne evidentira nijedan od 75 bjegova iz jednostavnog razloga
– Ministarstvo pravosuđa pod bijegom iz zatvora podrazumijeva
samo slučajeve kad zatvorenik pobjegne preskakanjem žice i zida,
piljenjem rešetaka ili kopanjem kanala. Ovo što
mi vidimo kao bježanje iz zatvora, službeno se u mjerodavnom
ministarstvu vodi kao “udaljenje”. Dodajmo tome da
bijeg iz zatvora u Hrvatskoj uopće nije kazneno djelo! Fascinira ta
lakoća kojom se stvarnost uvijek može obojiti u svijetle tonove.
Preciznije, kako se činovnici u Ministarstvu pravosuđa
nepodnošljivom lakoćom udalje od stvarnog života.
Reporteri bez signala
Reporterka Jutarnjeg lista dala si je truda da uđe u ratom poharanu
Gazu. Iako ‘nije oklijevala ni trenutka’ kada je
čula da je ukinuta zabrana ulazaka novinara u Gazu, u sljedećem pasusu
već se ponadala ‘da će striktne izraelske kontrole odmah
prozrjeti moj plan i vratiti me kući’. Uglavnom, prva joj se
želja (da uđe u Gazu) ispunila, a druga (da je s granice vrate kući)
nije. Tu nije bio kraj komičnim detaljima u ovoj doista opasnoj
avanturi, jer kako čitamo, kad se susrela s drugim novinarima na ulazu
u Gazu, oni su ‘umrli od smijeha kada su vidjeli moj mali
ruksak, sa žicama, adapterima, priključcima za fotoaparat, kompjutor i
mobitele’. Ništa joj od toga nije trebalo, kako
sama priznaje, jer ‘u Gazi nema ni struje, ni interneta, ni
signala’. Ni brige, ni pameti, rekli bi na hrvatskom jeziku
za takve putnice.
Humanitarna podloga za
tenis
Hina je emitirala zanimljivu vijest da je zagrebački gradonačelnik
Milan Bandić predao Gradu Sarajevu donaciju zagrebačkog Poglavarstva
vrijednu oko 100.000 eura. Lijepo je to od Bandića što i u
kriznim vremenima odvaja od usta svojih sugrađana da pomogne susjedima
u nevolji. Neobično je samo što se donacija sastoji od
‘tri profesionalne podloge za teniske terene ukupne
površine oko 2300 četvornih metara’. Pitate se
sigurno što će Sarajevu takva podloga, pa evo odgovora
– da može organizirati profesionalni ATP turnir. A
što će Sarajevu skupi turnir ako nemaju ni za podlogu? Zna
Bandić.
Sretna nova 3000.!
Akademski slikar Claudio Frank, javlja Novi list, počeo je raditi na
3000 slika kojima će obilježiti 3000. godinu. Kako kaže, Frank zna da
je još dosta vremena do početka novog milenija, ali on eto
ima 69 godina i neće to doživjeti pa je ‘malo
požurio’. E pa sretna mu 3000. godina.
