Dan uoči utakmice s Italijom bio sam uvjeren u trijumf Hrvatske. Prognozirao sam da ćemo slaviti s 2:1.
Moj optimizam još se pojačao u četvrtak kad sam izišao na ulice Poznanja. Kolone ljudi u kockastim dresovima kretale su se prema glavnom trgu. Kao da se Poznanj pripojio Hrvatskoj. Sve je kulminiralo veličanstvenom slikom na stadionu - apsolutna dominacija Hrvata na tribinama!
Uvijek me iznova zapanji i oduševi ta odanost reprezentaciji. Italija ima višestruko više stanovnika, jača je ekonomski, Talijani imaju veći standard, a u nogometu su među najmoćnijima. No, u Poznanju su bili u podređenom položaju. Malo je nogometnih velesila koje su po broju stanovnika male zemlje kao Hrvatska. Taj spoj domovinske i iseljene Hrvatske oko kockastih daje jedinstveni domoljubni naboj - reprezentacija je jedini naš brend koji nas sve ujedinjuje.
Šuker u ložu uveo Mihajlovića
Značenje vatrenih osjetio sam na poseban način i kad sam u društvu Davora Šukera stupio u predsjedničku ložu na stadionu. Bio sam najponosniji čovjek na svijetu. Svi najviši Uefini dužnosnici, predvođeni glavnim tajnikom Uefe Giannijem Infantinijem i članovima Uefina Izvršnog odbora, kao što je naš stari prijatelj František Laurinec, predsjednik Slovačkog nogometnog savez, svi su oni napravili špalir za Davora i utrkivali se tko će mu prije pružiti ruku. To bolje od svega govori kako će Davor biti tretiran u Uefi kao predsjednik HNS-a. Šuker se u Poznanju istaknuo i sportskom gestom. Na tribinama se našao srpski izbornik Siniša Mihajlović s prijateljem i samo zahvaljujući Davorovoj intervenciji, i on nam se priključio u predsjedničkoj loži.
Bilo mi je među uglednicima zadovoljstvo vidjeti i prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića, pa našeg veleposlanika u Poljskoj Ivana Del Vechia, iskusnog diplomata koji je pomagao brojnim Hrvatima širom svijeta, pa s koliko je poštovanja primljen predsjednik HOO-a Zlatko Mateša kod svog poljskog kolege... To je ta snaga i ugled našeg nogometa i sporta u svijetu, što olako podcjenjujemo.
Uz onih 15.000 ljudi u kockastom na tribinama koji su grmjeli svih 90 minuta, mi gore u loži mogli smo osjetiti kako se talijanskim igračima na terenu ledi krv u žilama. Taj huk s tribina našim igračima daje nemalu prednost. Zato sam ponosan na utakmicu s Italijom, tvrdim da je to još jedna naša pobjeda, bez obzira na rezultat 1:1. Sjedio sam u loži uz Damira Vrbanovića i 15 minuta prije nego što je Mandžukić rasparao Buffonovu mrežu, rekao sam mu: “Mandžo je opet najbolji, zabit će im!”. Njegova moć, želja i motivacija isijavaju iz svakog pokreta i nemoguće je da on to ne realizira.
Taktička nedisciplina
Pogrešna je teza da ga se Wolsburg odriče. Felix Magath je pametan trener, zna Mandžinu moć i neće ga se lako odreći. Ima još dvije godine ugovora s Wolfsburgom i pitanje je samo hoće li mu ga Nijemci podebljati, i to dvostruko, ili će ga prodati za cijenu triput višu nego što su ga platili Dinamu. Mi smo ga prodali za 7,5 milijuna eura, sada ga neće dati ispod 20 milijuna. I za to kupiti tri nova igrača.
Italija je od Mandžinog pogotka bila u nokdaunu, stegnuli smo je u obruč koji se pojačao od ulaska Pranjića. Da je utakmica potrajala još pet minuta, siguran sam da Italija ne bi izdržala i da bismo im zabili pobjednički gol. Dovoljno mi je bilo u loži vidjeti kako su talijanski dužnosnici problijedili u posljednjih 20 minuta.
Moramo biti zadovoljni, nakon dvije odigrane utakmice visoko smo u sedlu, u dominantnoj poziciji u odnosu na Talijane kao višestruke svjetske prvake. Četiri boda omogućuju nam da sami odlučujemo o svojoj sudbini, a to je za svakoga tko vjeruje u sebe, savršena situacija. Igra protiv Italije potvrdila je i moju staru tezu da mi nemamo igrački, nego samo problem taktičke discipline. Nitko me neće razuvjeriti da smo pojedinačno kvalitetniji od azzurra. Oni limit talenta kompenziraju organiziranom igrom, disciplinom u svim linijama. Isto je s mojim Dinamom. Imamo puno talenta u momčadi, utakmice dobivamo individualnim rješenjima, ali nikad nismo uspjeli biti organizirana momčad u kojoj je svaki kotačić na svom mjestu kao Nijemcima, Talijanima, Španjolcima...
Zarada za stabilan razvoj
Njima se ne može dogoditi da igrači od utakmice do utakmice mijenjaju pozicije, a kamoli da u tijeku jedne utakmice šaraju po dvije-tri pozicije. Nama se to redovito jer nemamo taktičku disciplinu, nego improvizacija.
To su pitanja za našu struku, a mi moramo biti sretni što je hrvatski nogomet već plasmanom na Euro zaradio 8 milijuna eura, što su pobjeda i remi u skupini donijeli novih milijun i pol, uza sve bonuse koji slijede na postojeće sponzorske ugovore. To donosi stabilan razvoj brojnih mladih selekcija koje “hrane” uspjesi A-vrste.
Budimo veseli i sretni, s optimizmom dočekajmo Španjolsku i naš prolazak u četvrtfinale. Čast iznad svega, sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!
Capello je poludio na Prandellija
Imao sam privilegiju sjediti u loži sjediti blizu Fabija Capella i Davora Šukera. Capello se u trenutku kad je Prandelli izvadio iz igre Marija Balotellija, prije izjednačenja, nagnuo prema Šukeru i rekao: “Katastrofalna pogreška, Italija će sad pasti, izgubit ćemo prednost...”. Capello je bio konsterniran Prandellijevim potezom, odlično je predvidio razvoj događaja i prekrižio se nešto kasnije kad smo im zabili gol. Ne slažem se da smo bili u podređenom položaju u odnosu na Talijane čak i kad smo zaostajali 1:0. Nisu nas nadigrali, a da lošim postavljanjem u obrani sami nismo omogućili Balotelliju da uđe u nekoliko gol-šansi, mi bismo i tada ostavili bolji dojam. Baš zato nam je i Balotelli bio najveći problem.
Cijela kolumna objavljena je u sportskom tjedniku Max!
ko o čemu mamić o brendu šukeru, siniši mihajloviću, mandžinim milijunima i njegovoj prčiji koju ljudi nazivaju hrvatskom reprezentacijom.