Sve što trebamo znati o proceduri prekomjernog deficita (EDP), tom mehanizmu ekonomskog nadzora Bruxellesa nad državama članicama EU koji će nad Hrvatskom biti otvoren u siječnju 2014. i potrajati najmanje do kraja 2016., možemo doznati već danas, i to – sami. Odnosno SAMI, jer taj akronim za Sloveniju, Austriju, Mađarsku i Italiju predstavlja nama najbliže europske susjede koji su također prolazili kroz EDP i čija iskustva će se, vrlo vjerojatno, ponavljati i u Hrvatskoj. Što, dakle, SAMI znamo o trikovima za smanjenje proračunskog deficita?
Počnimo od S&M (što nikako ne treba shvatiti kao aluziju na to da je procedura prekomjernog deficita jedan sado-mazo odnos u kojem je EU autoritativni sadist, a zemlja članica austeritetni mazohist). Ni Slovenija ni Mađarska nisu uspjele smanjiti deficit u prvotno zadanim rokovima pa su im Europska komisija i Vijeće EU revidirali ciljeve i rokove. Mađarska je umjesto tri godine u EDP-u provela devet godina. A Slovenija je ušla u proceduru 2009. i imala je rok da smanji deficit do kraja 2013., no zbog “neočekivano teških ekonomskih uvjeta” koji su se u međuvremenu pojavili slovenska vlada dobila je još dvije godine. Slovenci sada moraju smanjiti deficit na 2,5 posto BDP-a do kraja 2015. godine.
Vrlo je moguće da će i Hrvatska za godinu-dvije shvatiti da ne može ispuniti ciljeve zadane u prošlotjednom prijedlogu Europske komisije. Ako se to dogodi, Komisija i Vijeće vjerojatno će dati Hrvatskoj novi, produljeni rok za smanjenje deficita. Hrvatska ne bi trebala s time računati i držati figu u džepu, ali to je, sudeći po iskustvima drugih zemalja, realna mogućnost.
Iz iskustva Mađarske znamo još nešto: moguće je da zemlja koja posrće u proceduri prekomjernog deficita biva prisiljena zatražiti pomoć Međunarodnog monetarnog fonda. Kad zemlja koja je izvan eurozone i u članstvu EU traži pomoć MMF-a, onda taj aranžman opet ne može potpuno sama dogovarati, nego je u definiranje uvjeta uključena i Europska komisija.
Iskustva Austrije u proceduri prekomjernog deficita možda nisu toliko primjenjiva na Hrvatsku jer Austrijanci su jedna od rijetkih zemalja EU s besprijekornim kreditnim rejtingom (AAA), a mi jedna od rijetkih u EU s rejtingom BB+, poznatim i kao “smeće”. No neke austrijske mjere, poput povećanja trošarina na gorivo ili povećano oporezivanje zaklada i udruga, mogle bi biti u razmatranju i u Hrvatskoj.
Kakvo je iskustvo Italije, posljednje od SAMI-h zemalja iz čijih iskustava možemo učiti o proceduri prekomjernog deficita? Usred te procedure, iako ne isključivo zbog nje nego i niza drugih faktora, Italija je dobila tehničku vladu. Tehnički premijer Mario Monti pokrenuo je val reformi, od kojih je neke uspio provesti, dok su druge usporene ili odbačene brzo nakon začetka. Neke od provedenih mjera bile su povećanje dobi za odlazak u mirovinu i promjena u utvrđivanju visine mirovine tako da se ne utvrđuje prema visini posljednje plaće nego prema iznosu koji je osoba zaista uplatila u mirovinski sustav dok je bila zaposlena. Poznato je da je hrvatski mirovinski sustav neodrživ i svako ozbiljno smanjenje proračunskog deficita morat će se baviti i tim sustavom jer za mirovine se godišnje isplaćuje oko 35 milijardi kuna, a od toga samo 19 milijardi kuna dolazi iz doprinosa za mirovinsko osiguranje. Ostatak se pokriva proračunskim transferima koji će, kako se deficit bude smanjivao, silom prilika postati manji. Italija je jedna od rijetkih zemalja EU koja je izašla iz EDP-a nakon tri godine, odnosno kojoj nije produljivan rok. No i nakon izlaska iz EDP-a mora nastaviti reforme kako bi zadržala deficit ispod 3 posto BDP-a, a istovremeno osigurala gospodarski rast i konkurentnost. U osnovi svaka ozbiljna talijanska reforma treba smanjiti visoku cijenu rada, odnosno smanjiti poreze i doprinose koji čine razliku između neto i bruto plaće. Ako se nađete u monetarnoj uniji s jednom Njemačkom, poantira ekonomski analitičar Wolfgang Münchau u Financial Timesu, teško je zadržati visoku razinu poreza na rad. Osim ako ne pronađete način da se Njemačka prilagodi vama (samo sanjajte, kaže Münchau), morate se prilagoditi Njemačkoj. No reformski kapacitet talijanske vlade prilično je slab, što je problem koji zvuči poznato i u nas. Ako jedan koalicijski partner blokira rezanje proračunskih troškova, a drugi blokira povećanje poreza, onda je prostor za manevar blizu nule.
>> Bruxelles Hrvatskoj: Donesite mjere koje će smanjiti deficit!
