Zgodna se čini ideja Jerke Ivankovića-Lijanovića, dopredsjednika
NSRZB-a i zastupnika u Parlamentu BiH, da bosanskohercegovački Hrvati
dobiju ministarstvo u Vladi RH. Iz perspektive Hrvata koji žive izvan
Hrvatske ta ideja sigurno će biti pozdravljena i pozitivno će odjeknuti
među njima. Međutim, čini mi se da još nije sazrelo vrijeme
za tu ideju, iz nekoliko razloga.
U prijašnjim vladama Hrvatske djelovalo je Ministarstvo
iseljenika, ali to je bilo davnih devedesetih godina. Bilo je to
razdoblje kada se hrvatska politika klela u svoje
iseljeništvo i od njega, kao i u ratu, očekivala velik
doprinos u izgradnji Hrvatske. Međutim, iseljenici koji su krvavo
stekli svoj kapital teško su se mogli i uz pomoć toga
ministarstva boriti protiv novokomponiranih bogataša koji su
puno lakše bez gotovog novca od iseljenika koji su imali
kapital dolazili do poduzeća koja su bila na prodaju. Na prste jedne
ruke mogu se izbrojati hrvatski iseljenici koji su uspješno
ostvarili svoj naum ulaganja u Hrvatsku. Uvijek bi im se ispriječila
kakva administrativna zavrzlama za koju nisu imali ni volje niti snage
da je riješe.
Ministarstvo useljeništva tako je nestalo s popisa
ministarstava Vlade RH. E, kad bi neka buduća hrvatska vlada pokrenula
inicijativu osnivanja ministarstva za Hrvate izvan Hrvatske, s posebnim
naglaskom na one koji žive u BiH, sigurno bi ponovo naišla
na osudu hrvatske javnosti. Počele bi opet priče o tome kako
se Hrvatska više brine o Hrvatima u BiH nego svojim
građanima, kako im podilazi zbog glasova... Zgodna ideja daleko je od
realizacije i čini mi se da je zasad još utopija.
Istina je da se Hrvatska treba brinuti o svojim sunarodnjacima u drugim
državama. Međutim, ta briga ne bi trebala, kao do sada, izgledati kao
slanje milostinje, nego bi ljudi iz Hrvatske vlade zajedno s vodećim
Hrvatima u BiH trebali odrediti prioritetne programe. Najbolji primjer
za to je ulaganje u mostarski kampus. Hrvati u Bosni i Hercegovini
sposobni su i radišni ljudi, njima ne treba pomoć nego samo
osmišljena ideja koja će svaku uloženu kunu iz Hrvatske
oploditi kroz neku investiciju koja će donijeti nova radna mjesta. Za
to nije potrebno ministarstvo, nego neko tijelo sastavljeno od vodećih
ljudi s obje strane koje će na uzajamnom interesu ponuditi Hrvatskoj
programe. Hrvatima u BiH dosta je ozlojađene hrvatske javnosti koja
smatra da se njoj oduzima od usta, a šalje nezasitnima.
JASNO I GLASNO