Ivo Sanader se odlučio sastaviti novu vladu od većine dosadašnjih i
nešto malo novih ministara. Kao mahom i u svim dosadašnjim vladama i
među Sanaderovim je starim ministrima bilo i uspješnih i sposobnih. Ali
i onih drugih. No, sudeći po ministrima nove vlade, to i nije bio
glavni kriterij za njihovo (ne)imenovanje.
U novoj su se vladi, uz nešto novih, našli i jedni i drugi! Uz kriterij
uspješnosti sačuvano je i geslo: “Mili moji, svi smo svoji”! Zametanjem
kriterija stručnosti i sposobnosti neki su stari ministri, unatoč
šeprtljavom vođenju svoga ministarskog resora, dobili novi, ili pak
zadržali stari!
Kada se prisjetimo tko su sve bili ministri od višestranačja do danas,
onda je to, što bi se reklo, “plač božji”! Ako je i po novoj vladi
zaključivati kako se dobivaju i zadržavaju političke funkcije, čini se
da se u načinu ponašanja i političkoj kulturi naših političkih elita u
posljednjih dvadesetak godina baš i nije nešto osobito promijenilo.
Prije si mogao biti direktorom tvornice salame, a onda, ako Partija
tako odluči, postati šefom tajne policije. U višestranačju se pokazalo
da je za ministra, ako Stranka tako odluči, dovoljno imati i crni judo
ili karate pojas! Uz to, uobičajilo se i da ministri dobivaju politički
kredit, tj. da stječu ugled za mandata, umjesto da ministarski mandat
dobiju zbog svoga ugleda i stručnosti.
Da se uvažavalo te kriterije, neki ne bi mogli postati ministrima “ni u
ludilu”. A takvih je bilo u svim dosadašnjim vladama, pa i u prošloj
Sanaderovoj. Da je odlučivano samo po načelu uspješnosti, sigurno bi i
nova Sanaderova vlada izgledala drukčije.
RIJEČ - DVIJE
