Književnik i novinar Marko Grčić, koji je dugim radom u VUS-u, Startu
te u novije vrijeme u Globusu dao osebujan pečat hrvatskom novinarstvu,
s određenim rezervama, premda ljevičar, hvali ovih dana dr. Franju
Tuđmana u jednom intervjuu. Evo što kaže o Tuđmanovu odnosu prema
medijima: “Drugo, mi moramo priznati da Tuđman, koji se deset godina
nalazio na žestokom udaru Globusa, i to toliko da smo u jednom članku i
Tuđmana, i njegovu vladu en general proglasili dijelom organiziranog
kriminala, nikad nije Tuđman primijenio državno nasilje protiv nas...”
No reći će za ovu priliku nešto još zanimljivije: “Želio bih spomenuti
bitnu značajku Tuđmanove vladavine. On je, naime, gradio državne
institucije, poput vojske, policije i vanjskih poslova. On jest
korumpirao ljude u vodstvu tih institucija, ali ih nikad nije rušio.
Sve kasnije, posttuđmanovske vlasti, naprosto su uništile institucije.
U današnjoj hrvatskoj državi doslovno ne postoje državne institucije”.
Kad to pročitate, sjetite se riječi “detuđmanizacija” koju su godinama
rabili neki političari i novinari - njima je opreka prema Tuđmanu bila
motivacija za bavljenje politikom i za pisanje. Oslabiti ili uništiti
državne institucije - to je bio zadatak Račanove i Budišine koalicije
te predsjednika Mesića i cilj središta međunarodne moći koja su preko
njih Hrvatsku pretvarala u koloniju.
Svak je učinio svoj dio posla. Mesić je uništio autoritet dviju iznimno
važnih institucija - predsjednika države i Hrvatske vojske. Domaći i
strani novinari, pogotovo kod Mesića povlašteni, mogli su doći do bilo
kojeg dokumenta iz Tuđmanove ostavštine. Doskora je iz Hrvatske vojske
uklonio njezine najzaslužnije i najsposobnije generale. A Budiša,
Radoš, Adlešić i drugi iz HSLS-a razjurili su i uništili obavještajnu
zajednicu čije su zasluge za pobjedu u Domovinskom ratu i za sigurnost
države nemjerljive.
Proširenjem nadležnosti Haaga na Bljesak i Oluju Hrvatski je sabor
pretvoren u sluganskog izvršitelja međunarodnih naloga. Lučin, R.
Ostojić, Ivanišević, Picula, Linić, Antunovićka i drugi pobrinut će se
za temeljito čišćenje i razgradnu drugih institucija, sve do Hrvatske
televizije. Slabljenje se tih institucija nastavlja i u Sanaderovoj
vlasti, s tim što se u to slabljenje unosi novost: svaki imalo važniji
dužnosnik mora biti vjerna kopija Ive Sanadera te sve odluke moraju
pogađati želje Jedinoga.
Ono što je preostalo od države i njezinih institucija nakon Račanova i
Mesićeva pustošenja po njima bilo je servisiranje Sanaderove težnje da
se sve podredi ulasku Hrvatske u Europsku uniju i da se tome sve
žrtvuje, a na žalost, i vitalni nacionalni interesi. Provodeći radi
toga cilja većinu vremena u inozemstvu, Mesić i Sanader nisu ni mogli
znati kakvo je stanje u Hrvatskoj.
Ubojstvo Ivane Hodak, Ive Pukanića, Nikole Franjića i drugi zločini -
zločini su u državi bez prepreka kriminalu, bez institucija i državnog
autoriteta koji je prenesen u virtualnost europske Hrvatske koja ne
postoji. Državu nestvarne moći kriminalci su pretvorili u poprište
svojih stvarnih obračuna: gdje nema institucija - institucijom postaje
zločin.
Hrvatska će morati čekati mirnodopskog Tuđmana koji će iznova graditi
institucije i sigurnost zemlje. On je moguć samo ako mu hrvatska
država, njezin autoritet i suverenitet - politički, finacijski,
gospodarski, zakonodavni i svaki drugi, te njezina sigurnost budu mnogo
važniji nego EU, NATO i “ugled Hrvatske u svijetu”. A taj “ugled” nije
ništa drugo nego Mesićevo i Sanaderovo baštinjenje provincijalne
taštine koju je u dugim stoljećima više uzbuđivao pristup vladarskim
palačama u svijetu nego što ih je brinula sudbina vlastitog naroda.
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
