Jeste li primijetili da je svijet dobio novu misicu humanitarku? I je li vam sada već imalo lakše? Prekrasna Portorikanka naslijedila je titulu Miss Universe od tek nešto manje zanosne Kanađanke i postala uzorom mnogim mladim ženama diljem svijeta.
Ma što Sanja Sarnavka mislila o tome, biti miss je časno i ugledno zanimanje koje znači godinu dana (dok vam traje titula) u večernjoj haljini, s blještavom krunom, uz dobrog vizažista, snimatelja i majstora rasvjete hodati po najsiromašnijim zabitima Afrike i Azije, okupljati oko sebe bolesne i unesrećene te na kraju predati da se time gomba neka druga djevojka, dok se stara misica može prepustiti čarima običnog života; hvatati bogatog muža, cjenkati se s agencijama, partijati i šmrkati kokain bez straha da će biti zanimljivi paparazzima jer ih oni vrlo vjerojatno više neće ni prepoznati.
S ovim našim misicama stvar je nešto drukčija – čak i ako se ne udaju za nogometaše ili bogate poduzetnike – tu se njih još godinama, pa i desetljećima nakon osvajanja titula tretira kao uvijek zahvalnu robu da pred kamerama komentiraju što ima veze s njima, a još i više ono što s njima nema blage veze. I daje im se šansa da bez ikakva pokrića mudruju i prave se jako pametne, poštene i čvrste žene. Tako nas je prije nekoliko dana u repriznoj “Sanji” na temu kokaina na estradi praksitenska miss gledala u oči i tvrdila da nikada nije probala drogu, čak da joj to ovdje nitko nikada nije ni ponudio, tek ju je vidjela (naravno, iz tuđih ruku) u Milanu. A i Sanja Doležal samo je ispitivala druge, umjesto da je lijepo sjela – ako je baš svojim gledateljima htjela ponuditi istinu – i u kameru sama ispričala sve što zna o nekim svojim kolegama s glazbene scene i bivšim najbližim suradnicima jer je to više nego što su znali (ili bili spremni javno reći) svi njezini gosti zajedno.
No, da se vratim izboru za Miss Universe čija će dosadašnja pobjednica najviše iz prošle godine pamtiti rad s HIV-ustanovama, a što će pamtiti ovogodišnja pobjednica to ćemo tek vidjeti, ali sigurno će biti nešto jednako važno i korisno. Iznenađuje da i u općoj programskoj pustari HTV nije za taj važan društveni događaj našao prikladniji termin od onoga negdje iza ponoći (i to s emitiranjem montirane snimke, umjesto izravnog prijenosa), premda su prisavci jedni od suorganizatora izbora za domaću predstavnicu na tom natjecanja u vlasništvu Donalda Trumpa.
Uostalom, ni naša Biljana Mančić nije baš najbolje prošla u finalu da bi bilo uopće vrijedno spomena; pojavila se u showu svega nekoliko sekundi, koliko je bilo potrebno da se u uvodu afektirano predstavi i napravi grimasu kojom noćne dame pozivaju klijenta na zabavu, da bi joj odmah potom, već nakon prvoga kruga nominacija, netko iza scene u Trumpovu stilu hladno skresao: “Otpuštena si!”. Osim zbog prekrasne pobjednice, za čijom ljepotom nisu zaostajale Paragvajka, Kolumbijka i Bolivijka (bila je to noć u kojoj je dokazano da su latino djevojke definitivno najljepše i da je američka plastika već sasvim solidno preplavila Europu), vrijedilo je pogledati izbor i zbog ironičnih komentara nekog pederastog tipa i njegove sugovornice.
To je podsjetilo na dane kada je izbore za Miss ili Eurosong komentirao Aleksandar Kostadinov, koji bi se trebali nužno vratiti, ali ne samo kada je riječ o međunarodnim natjecanjima, nego i ovima našima. A ne da se Eurosongu ili svjetskim izborima za Miss podsmjehujemo, a da od Dore ili naših izbora ljepote pravimo velike i važne TV događaje. Bila je to, dakle, sasvim ugodna noć, čak i intelektualno poticajna. Gledajući te silne ljepotice baš sam se zamislio. A misli... “descartesovski” duboke. Gledam, osjećam da postojim i pitam se, pazite, sljedeće: Eh, kako bi bilo lijepo kada bi svaki muškarac mogao doznati kojih je to 10 ili 20 najljepših žena na svijetu koje bi, da ga upoznaju, voljele s njim gužvati plahte.
Možda vam se pitanje čini glupo i trivijalno, ali 'ajde recite, ako ste muško, da vas to ne zanima. Recite da ima puno toga što biste voljeli više znati od toga kako izgleda 20 najljepših žena na svijetu koje bi vam dale! Pa onda, ako baš nemate vremena za sve njih, organizirajte svoje male izbore za Miss, tjerate ih da vam se prešetavaju u badićima, postavljate im glupa pitanja; npr. kako bi vas one najradije usrećile... Ne, to nije san, one doista negdje postoje u svijetu i upravo se sada možda u tangama ili bikinijima prešetavaju negdje po Riu, Bogoti, Dallasu, Calcutti... ali ih mi – na žalost, to je jedina mana takvih razmišljanja – nikada nećemo upoznati! It’s NOT OK!
