Komentar je slobodan, ali su činjenice svete”, napisao je još 1921. godine C. P. Scott, prvi i svakako najpoznatiji glavni urednik engleskog Guardiana. Ili drukčije, vijest mora biti točna i istinita, a komentari objašnjavaju i vrednuju vijesti, oni su mišljenje, pa su subjektivni. S tuđim se mišljenjem ne moramo složiti, no mijenjati ga ne trebamo. Na ovoj stranici redovito se objavljuju komentari i kolumne Večernjakovih novinara i gostiju kolumnista, poznatih osoba koje imaju što reći. Za kolumne, zapravo jednu od vrsta komentara, karakterističan je naglašeni osobni stav autora. Baš na jedan takav, osobni stav gostujućega kolumnista Pavla Pavličića, jednog od naših najčitanijih i najplodnijih književnika, posljednjih je dana burno reagirala sva sila čitatelja, šaljući mailove na mnoge redakcijske adrese. Zanimljivo, nitko nije zvao. Pavao Pavličić u svojoj kolumni s naslovom “Mrkva kao batina” napisao je što misli o roditeljima vegetarijancima koji svoju djecu othranjuju bez mesa, bez ribe i bez svega što je životinjskog podrijetla. A on o njima misli da štete svojoj djeci.
Ni čitatelji, pretpostavljam, mnogi od njih vegetarijanci, ne misle više dobro, ako dosad jesu, ni o Pavlu Pavličiću. U svojim pismima žestoko su napali i njega i Večernji list. Traže da se Pavličić “javno ispriča svim roditeljima zbog uvrede vegetarijanaca i širenja predrasuda prema njima”, optužuju ga za “senzacionalizam, jer u kolumni nema nijedne znanstvene činjenice”, da širi “netrpeljivost”, “neistinu i mržnju”, da je “prešao granicu dobrog ukusa”... Isti čitatelji upozoravaju glavnog urednika da je Pavličić “ukaljao ugled Večernjeg lista” te očekuju “da se nađe novi kolumnist” i “da se kolumna demantira”.
Iz početnog citata C. P. Scotta jasno je da se komentar, dakle mišljenje, ne može demantirati ili ispravljati. Nitko se ne bi trebao niti ispričavati što misli baš tako, a ne onako kako to netko drugi želi.
S tuđim se mišljenjem može polemizirati, pa tako i s Pavličićevim, ali iz većine pisama pristiglih u redakciju ta se namjera ne vidi. Štoviše, barata se istom municijom koja se prigovara Pavličiću, poput: “bulazni o nečemu o čemu nema pojma”, “dokaz uskog svjetonazora i skučenog srca”, “sramota, sramota i za Večernji list”...
I sam je ljutiti čitatelj konstatirao da u kolumni nema “znanstvenih činjenica”, onda je jasno da ne treba ni ispravak, ni demanti ni isprika. Ipak, samo jedno objašnjenje. Piše čitatelj iz Slavonskog Broda kako se čudi da jedan novinar može napisati tekst poput Pavličićeva, i pita se može li se takav čovjek uopće zvati novinarom. Koliko ja znam, ne može, jer Pavao Pavličić nikad nije bio novinar. Uz već spomenuti njegov književni rad, recimo još samo da je Pavličić doktor znanosti, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i – akademik.
